Filozofija života: Ništa nećete promijeniti ako ne preuzmete rizik da zakoračite u nepoznato

Nikada ništa nećeš promijeniti ukoliko se ne usudiš da kreneš naprijed 

„Najteže je slijediti jednostavna uputstva“, rekao je starac i ostao sa zemlje. Bilo je očigledno da je zadovoljan onim što je izgovorio. „Znate li zašto je to tako? Kada radite jednostavne stvari ne plašite se. Onda se odjednom nađete na nepoznatoj teritoriji. I tu većina ljudi stane, zaustavi se. 

Odjednom se javlja milion izgovora: ljudi nisu zainteresovani, nisu spremni ili će to nešto uraditi drugi put“. Ukoliko se ne usudite da krenete u nepoznato, nikad ništa nećete promijeniti u svom životu. I nemojte misliti da za nepoznato morate da odete na drugi kraj svijeta. 

Uvijek je neizvjesnost oko nas. Starac se nasmijao i nastavio. „Samo kratka šetnja ili vožnja biciklom. Da li je jednostavno? Jeste. Ali probaje drugačije. Sledeći put kada se budete šetali ili vozali probajte da odete tamo gdje nikad ranije niste bili. Napustiti grad, napustite svoje naselje. Ima mnogo mjesta na kojima nikad niste bili, ali vi ih izbjegavate. 

Pa zašto? Plašite se. Nađete nešto sigurno, gdje ide gomila ljudi i ne mrdate odatle, a za sve drugo imate spremne izgovore. To ljudi uvijek rade kada je nepoznato u pitanju“. Onda je samo otišao i ostavio me samog. Sjeo sam na biciklo i odlučio da vidim kuda vodi taj zemljani put. 

Grad je ostao iza mene. Nastavio sam da vozim. Prošao sam kraj jedne breze, pa sam slijedio putić ka desno. Grad nije bio blizu, ali sam ga mogao čuti. Nemoguće je izgubiti se. Vozio sam polako, uz povjetarac i uživao. Povremeno sam stajao da pogledam oko sebe. 

Shvatao sam da baš nikada ranije nisam bio na tom mjestu. Razgledao sam okolo, duboko sam disao i uživao u svemu što vidim i osjećam oko sebe. Najednom su se ispred mene stvorile prepelice. Stajao sam na nekom raskršću i gledao prepelice. Zastao sam da ih izbrojim – ni manje, ni više nego deset.

Onda sam otišao, nastavio svoj put dalje. Vozio sam, a grad se samo pojavljivao ispred mene. Nije nestao, nije se izgubio. Samo se sakrio na neko vrijeme od mene. Ili ja od njega. Sjetio sam se starca. Ko je on? Nisam mogao da se sjetim. Izgled, njegova odjeća, sve mi je otišlo iz pamćenja. 

Sjećam se samo riječi koje mi je uputio. Kako je to sve izgledalo? Zašto se ne sjećam detalja? Gdje je nestao starac? Da li sam ga ja možda zamislio? Ne znam. U svakom slučaju bilo je lijepo. Sve je bilo kao bajka. Idi i uradi nešto, kreni naprijed i oduševićeš se.