Ponekad sudbina odlučuje umjesto nas - Namjeravali smo se razvesti, ali je sudbina bila protiv

Jednog kišnog aprilskog kutra dvoje ljudi je krenulo prema matičnom uredu kako bi potpisali papire za razvod braka i rekli jedno drugome zbogom zauvijek.

Došao je kraj njihovog četverogodnišnjeg braka i još manje od sat vremena i svako od njih će krenuti svojim putem. Andrej je bio ljut, ali ne zato što se razvodi već zato što je izgubio telefon. Tek kada je skoro došao pred matični ured shvatio je da ga je ostavio na punjaču kod kuće. 

Poslednjih nekoliko dana živio je kod prijatelja i čekao da njegova supruga Ela iznese svoje stvari i napusti stan. "Kakav dan" pomislio je, "Kiša, razvod i još nemam telefon." Ela takođe nije bila dobre volje. Juče je iznijela sve svoje stvari iz muževog stana, a danas je autobusom morala doći do grada. 

Kiša je padala cijelo jutro, a ona je bila mokra kao miš. Pogledala je na sat i vidjela da ima još vremena do dogovorenog sastanka. Odlučila je da ode do obližnjeg tržnog centra i kupi sebi suvu odjeću jer nije željela da ide onako mokra i neuredna da potpisuje razvod. 

Dok je birala odjeću razmišljala je o svom braku. Ela je bila uvjerena da je za njihov razvod kriv težak karakter njenog muža. Bacila je pogled na sat i vidjela da kasni. Odlučila je da nazove svog supruga i obavjesti ga da će kasniti. Nije se javljao. Pokušala je ponovo, ali odgovora nije bilo.

Pokupila je odjeću koju je izabrala i uputila se ka blagajni. Kada je došlo vrijeme da plati shvatila je da na kartici nema dovoljno novca. Ostavila je odjeću i uputila se onako mokra i promrzla u matični ured. Andrej je na vrijeme stigao i vidio da Ela još uvijek nije došla. 

Odlučio je da pričeka u nadi da će se pojaviti. Nakon pola sata čekanja shvatio je da neće doći. Službenica je izašla i upitala ga da li želi da uđe i potpiše papire za razvod i da je dovoljan samo jedan potpis. Pomislio je šta ako je Ela odustala od razvoda i zbog toga nije došla. 

Rekao je službenici da mora razmisliti još malo i izašao napolje. Kiša je i dalje padala, a nasuprot matičnog ureda se nalazio pristojan kafić. Odlučio je da ode popiti čaj i da sačeka još malo ako bi se Ela pojavila. Ela je trčeći išla do matičnog ureda i još jednom pokušavala dobiti svog supruga. 

Odgovora nije bilo. Kada je došla do matičnog ureda, Andreja nije bilo. Pokucala je na vrata i predstavila se te rekla kako danas ona i suprug imaju zakazan razvod. Službenica joj je rekla kako je njen suprug već bio, ali da nije potpisao papire i da je rekao da mora još malo razmisliti. 

Službenica je pitala Elu da li ona želi potpisati i rekla joj kako je njen potpis dovoljan. Ela je zastala na momenat i rekla kako mora razmisliti. Izašla je napolje i primjetila pristojan kafić preko puta. Odlučila je da popije čaj i malo se zgrije. Ušla je i ugledala Andreja koji je sjedio i gledao u nju. 

Prišla mu je i rekla: "Nisam očekivala da ću te ovde naći." "Jesmo li razvedeni?" upitao je Andrej. "Ne" odgovorila je. Kada ju je upitao zbog čega samo je slegla ramenima. "Sjedio sam ovdje i mislio da nemamo racionalan razlog za razvod. Sve naše svađe su zato što ne želimo da se razumijemo" rekao je.

"Pokušajmo ponovo. Iako se ponekad ne razumijemo pokušajmo to ostaviti po strani. Pokušajmo sve probleme koji nam se dešavaju van kuće ostaviti po strani i kada se vratimo kući mislimo samo na nas i naš odnos." rekao je. "Ostavimo sve gluposti po strani i kada se vratimo kući sa posla posvetimo se jedno drugome. Po ovako kišnom danu jedino što želim je da se ušuškam pored svoje žene pod toplim pokrivačem." 

Ela je otpila gutljaj čaja i rekla: "Zaista, sada bih željela da sam kući i da se ušuškam pored tebe pod pokrivačem. Da pustimo neki stari film i zaboravimo na sve." "Da zovem taksi" upitao je Andrej. "Naruči nam i koleče za ponijeti" rekla je Ela i nasmijala se, "stvarno mi se jede nešto slatko."