Priča ljubavnice koja nikada nije bila prva žena - Život nisu romantični filmovi, prihvatite to

Kažu da upoređivanje sa drugima na stalnom nivou, krade radost iz vašeg života. To je možda tačno.

Shvatila sam taj koncept kada sam spoznala i prihvatila da u oba svoja braka ja nisam bila ''prva žena''. Kada sam se prvi put udala, svome mužu bila sam druga supruga. Drugi put kada sam se udala, a još uvijek sam u tom braku, takođe sam bila druga žena. 

Nikada nisam doživjela to ''prva supruga'' iskustvo. Zamišljala sam koliko bi samo bilo divno po prvi put doživjeti neke stvari udvoje – plairanje vjenčanja , zamišljanje zajedničke budućnosti bez one sjenke koja kaže '' bio sam tamo i uradio sam to već''. 

Ono što sam svom suprugu pomogla da raspakuje postao je teret koji sam ja stalno morala da nosim. U mom sadašnjem braku, na svu sreću podijelili smo emocionalni teret i sva sreća, još uvijek jedno drugome pomažemo sa teškim torbama. On dijeli moj teret, ja njegov. 

Svi imamo pomalo nerealna očekivanja od osobe sa kojom poželimo nešto na duže staze. Želimo da imaju stabilan posao, da budu pametni, puni humora, zabavni, skromni, zgodni, ljubazni, darežljivi, dobri sa životinjama, nježni sa djecom... lista nema kraja.

Ako osoba ima bar pola kvaliteta sa liste – onda blago vama srećna dušo! Svi ljudi imaju neku manu, svi ljudi griješe, svako mora da nauči svoju životnu lekciju kad dođe vrijeme za to. Zato sam prestala da se osjećam loše oko toga što sam u oba slučaja ''druga žena''. Sve ove teze promijenile su moje mišljenje oko toga – savršen partner postojao je i za mene. 

Moja očekivanja vezana za ljubav nisu bajkovita, nego realna. Postoje i oni koji su se zaljubili mladi i nikada nisu imali potrebe, ni želje za drugim partnerom – njihova prva ljubav je bila i njihova posljednja. I postoje ljudi poput mene i da nisam imala takvo iskustvo ne bih bila osoba koja sam danas - i ja sam itekako zahvalna za to. Ja sam ekspert u polju biti ''druga žena'' . 

On je imao prošlost prije mene ali zato sada ima budućnost samnom. Zato sam zahvalna za svaki korak puta kojim sam prošla, za svaku grešku.. jer iz njih se stvarno uči. Možda nisam bila ''prva žena'' u oba slučaja, ali po prvi put osjećam da je to za cijeli život.