Ne radite na svoju štetu - Nije vaša obaveza niti dužnost da emocionalno služite drugima

Niko od nas nije dužan da bude emocionalni oslonac drugim ljudima. Niko nije dužan da se smije drugima ili sluša ono što ne želi i što mu nije zanimljivo.

Ukoliko radite suprotno od onoga što osjećate i svoje tijelo i emocije prisiljavate da služe drugima, onda je to direktan put ka samouništenju. Zapamtite da nije vaša obaveza niti dužnost da emocionalno služite drugima. 

Postavićemo vam jednostavno pitanje: zamislite da ste u kafiću i da vas služi konobar. Da li vas zanimaju njegovi problemi ili njegova osjećanja? Vjerovatno ne. Sve što želite je da budete ljubazno i na vrijeme usluženi. Ukoliko sve bude u redu, vjerovatno ćete ostaviti bakšiš. 

Naravno, to nikako ne znači da biste trebali biti hladni prema ljudima oko vas. Važno je da budete ljubazni, učtivi, da se lijepo ponašate. Konobarima nije lako. Oni po cijeli dan služe razne ljude, klimaju glavom, podržavaju i osmjehuju se na različite priče. 

Ponekad ne dobiju bakšiš, a gotovo nikada ih niko ne pita kako su. Čak i kada se osjećaju loše i kada njihov život nije baš savršen njihova dužnost je da budu nasmijani, prijatni i da, što je brže moguće, usluže ljude koji su došli u kafić ili restoran u kojem rade. 

Ovo je samo jedna priča o tome kako je lako da postanete nečiji emocionalni sluga. I treba da znate da nije neophodno da budete konobar da biste postali nečiji emocionalni sluga. Moguće je da budemo emocionalni sluga kolega, poznanika, prijatelja, rođaka, pa čak i roditelja. 

Naročito u djetinjstvu. Često roditelji pritiskaju svoju djecu i prave od njih emocionalne sluge kada ih tjeraju da se nasmiješe strancima ili da izrecituju pjesmicu koju su naučili. Takođe, mnogo djece trpi tuđe dodire, zagrljaje i poljupce, a ne prijaju im.

Ukoliko ste roditelj, budite pažljivi sa svojom djecom. Niko nije obavezan, bez obzira na godine, da emotivno služi drugima. Nemojte da se primoravate i ubjeđujete se da morate nešto. Ukoliko vam se neko dopada, ukoliko vam je razgovor sa nekim zanimljiv i prija vam – to je u redu. 

Treba da volite i da radite sve u životu iz ljubavi. Naravno, kada je posao u pitanju primanja su takođe važna. Doktori uglavnom vole svoju profesiju, ali ne mogu da rade besplatno jer im je novac neophodan da prežive. 

Emotivno prisiljavanje sebe da služite drugima, na bilo koji način, je direktan put u propast. Ako shvatite da vas neko emocionalno iskorištava vrijeme je da odete. Ako nema ljubavi ili ako u poslu niste plaćeni za uslugu koju obavljate, nema smisla da ostajete na tom mjestu.