Ostati u braku zbog djece često nije najbolje rješenje: Vratila sam se nevjernom mužu i zažalila

Mnoge žene ostaju u braku sa nevjernih suprugom zbog djece jer žele da im djeca odrastaju u kompletnoj porodici sa oba roditelja. 

Moj muž me prevario više puta, ali nikada nisam smogla dovoljno snage da ga ostavim zbog djece. Osudila sam sama sebe na život sa muškarcem koji me svakodnevno vara sa drugim ženama. Svog supruga sam upoznala dok sam još bila na fakultetu. 

Hemija između nas je bila nevjerovatna. Bio je pun samopouzdanja, pametan i jako privlačan. Zabavljali smo se dvije godine prije nego što smo se vjenčali i te dvije godine za mene su bile kao da živim u raju. Međutim, moj muž je imao mnogo prijateljica koje sam ja u početku ignorisala. 

Čak i kada su ga zvale u kasne sate ni na to nisam obraćala puno pažnje iz straha da ne ispadnem ljubomorna i posesivna. Nakon što sam završila fakultet odlučili smo da se vjenčamo i započnemo zajednički život. Sve je bilo savršeno osim jedne stvari. 

Pozivi njegovih prijateljica nisu prestali ni nakon vjenčanja. Nekoliko puta sam mu to prigovorila, ali mi je on uvijek govorio da nemam razloga da brinem te da su one samo prijateljice. Nakon godinu dana rodila se naša kćerka. Očekivala sam da će se stvari promjeniti i da će njegova druženja i česti izlasci prestati, ali to se nije desilo. 

Znao je ostati vani po cijelu noć i vratiti se tek ujutro. Kada sam odlučila da mu kažem da sumnjam da me vara on je sve vješto negirao. Jednog dana sam otišla o njegove kancelarije da ga posjetim i vidjela iskorišten prezervativ u njegovoj kanti za smeće. To je bila kap koja je prelila čašu. 

Tada sam prvu put odlučila da pokupim svoje stvari i ostavim ga. Otišla sam kod svojih roditelja i sve im ispričala. Tada sam prvi put zažalila što sam se udala za njega. Shvatila sam koliko sam bila ludo zaljubljena u njega da nisam vidjela da me varao ispred nosa. 

Međutim, moja četverogodišnja kćerka je često plakala i željela je svog tatu, pa sam odlučila da se vratim opet u nadi da će se nešto promijeniti. Kada sam se vratila kući umjesto izvinjenja i pokajanja su me doćekali prezir i bijes. Kada je moja kćerka napunila sedam godina i bila u stanju da razumije neke stvari počela je da me privlači ideja o razvodu. 

Razgovarala sam o tome sa svojom majkom i svekrvom, sa kojom sa bila u jako dobrim odnosima. Obe su se složile da bi bilo bolje da rodim još jedno dijete te da će ga to sigurno dozvati pameti. Odlučili smo se na još jedno dijete, ali i nakon njegovog rođenja stvari se nisu mnogo promjenile. 

Čak su se i pogoršale. Ubrzo nakon poroda sam saznala da je moj muž u punopravnoj vezi sa drugom ženom. To me slomilo, ali sam odlučila da je možda bolje ostati u braku zbog djece kako bi oni imali bolju budućnost jer ja sama nisam imala mnogo da im pružim. 

Iako je moj muž ponekad žalio zbog svojih postupaka i pokušao to da nadoknadi kupujući mi skupe poklone, nikada nije prestao sa svojim aferama. Željela sam ljubav i naklonost, a ne skupe poklone i nakit, ali to je bilo jedino što sam dobijala od njega. 

Moja odluka da mu se vratim je najveća greška koju sam napravila u životu, ali sam odlučila da se pomirim sa tim, zanemarim svoju bol i ostanem sa njim zbog djece. Posvetila sam se njima i prihvatila svoju sudbinu takvu kakva jeste.