Nikad ne biraj između žene koja te rodila i žene koju voliš - Šta god odlučiš pogriješićeš

Stojeći na vratima staračkog doma sa bolom u srcu sam gledao kako moja ostarjela majka sjedi pored prozora.


Jednom sam odabrao lagodan život sa svojom suprugom i otjerao majku i sada sam zbog toga ispaštao. Odrastao sam sa majkom. Moj otac nas je rano napustioi moja majka je cijeli svoj život posvetila meni. Često je radila i po cijeli dan kako bi imali dovoljno novca da platimo stan i hranu. 

Kada bi došla kući nakon posla uvijek bi mi donijela svježe pecivo, skuvala mi čaj i gledala kako jedem. Ona bi jela tek kada bih ja završio, a tek kasnije sam shvatio da se plašila da ostanem gladan te bi ona pojela ono što je ostalo iza mene. Moje djetinjstvo je bilo relativno srećno. 



Majka se uvijek trudila da mi ništa ne nedostaje i nikada se ni na šta nije žalila. Stvari su počele da se komplikuju kada je fabrika u kojoj je radila zatvorena, a ona se razboljela i više nije bila u stanju da radi. Tada sam završavao srednju školu i počeo sam često poslije škole i vikendom raditi na dnevnicu kako bih nam obezbjedio hranu i lijek za majku. 

Nakon završetka škole upisao sam se na jedan poznati univerzitet i tada smo se majka i ja preselili u veliki grad. Naš život se postepeno poboljšavao jer sam imao honorarni posao i imali smo dovoljno novca za sve troškove. Sve je išlo kako treba dok nisam upoznao nju, svoju suprugu. 



Iako su se naši svjetovi toliko razlikovali, ona je dolazila iz akademske porodice a ja sam bio siromah, počeli smo se zabavljati. Nakon nekog vremena predložila mi je da počnemo živjeti zajedno, ali nismo mogli živjeti kod nje jer njeni roditelji nisu odobravali našu vezu. 

Jedino logično rješenje je bilo da živimo u mom stanu. Jedini problem je bila moja majka koju ona nije upoznala, a ni ja nisam želio da je upozna. Došao sam kući i saopštio svojoj majci da imam djevojku i da želimo živjeti zajedno. Bila je veoma srećna i pitala me kada će je upoznati. 

Rekao sam joj ne danas, na šta je ona rekla da je u redu. Da će spakovati svoje stvari i otići da živi sa svojom sestrom kako bih ja mogao živjeti sa svojom djevojkom. Bilo mi je drago što me je razumjela i bio sam veoma srećan što ću uskoro moći započeti jedan novi život sa ženom koju volim. 

Ujutro kada sam ustao moje majke nije bilo. Na stolu sam našao pismo u kome je pisalo da mi želi mnogo sreće u životu, da razumije da je se sramim i da mogu slobodno reći da nemam majku, neće se ljutiti. A ako ikada poželim da je vidim mogu uvijek da je potražim kod njene sestre. 

Tada smo moja sadašnja supruga i ja počeli živjeti zajedno. Ubrzo smo se vjenčali i vrlo brzo smo dobili i dijete. Tek tada sam shvatio koliku žrtvu je moja majka napravila za mene. Tek tada sam shvatio da je ona cijeli svoj život posvetila meni, a ja sam je ostavio kao da mi nije ništa. 

Tada sam odlučio da svojoj supruzi ispričam sve o svojoj majci i da sam izmislio da nemam majku jer sam se sramio da je upozna. Želio sam je potražiti iako se moja supruga tome protivila. Otišao sam kod sestre moje majke da je potražim, ali ona mi je rekla da moja majka nikada nije došla da živi sa njom, ali su se čule nekoliko puta. 

Saznao sam da moja majka živi u staračkom domu koji je udaljen svega nekoliko ulica od moje kuće. Cijelo vrijeme je bila blizu mene, a ja sam bio zaslijeljen lagodnim životom i nisam to mogao vidjeti. Odmah sam otišao do staračkog doma sa nadom da će mi moja majka oprostiti to što sam napravio. 

Stojeći na vratima staračkog doma vidio sam svoju majku kako sjedi pored prozora. Iako je mnogo ostarila i dalje je lijepo izgledala. Prišao sam joj i stavio ruku na rame, a ona je i ne pogledavši u mene rekla "Našao si me. Čekala sam te i znala sam da ćeš me jednog dana pronaći." 

Rekao sam joj da je sada vodim kući da upozna moju suprugu i moju kćerku. Bila je toliko srećna i uzbuđena da se njena sreća nije mogla opisati. Ipak, moja supruga nije ragovala onako kako sam očekivao kada smo došli. Nije pravo ni pozdravila moju majku, a našu kćerku je odmah sklonila u drugu sobu. Moja supruga i ja smo započeli svađu i nisam ni primjetio kada je moja majka izašla van.

Potrčao sam za njom da je nađem, ali bilo je prekasno. Kada sam izašao na ulicu ugledao sam gomilu ljudi kako stoje i nepomično tijelo moje majke na ulici. Ni jedna ljubav na svijetu ne može zamijeniti ljubav majke. Niko neće žrtvovati svoj život bez imalo razmišljanja kao što će to majka učiniti za svoje dijete. Cijeli život ću u svom srcu nositi bol i krivicu što nisam postupio na ispravan način.

Da sam odmah na početku prihvatio svoju majku i predstavio je svojoj ženi stvari bi sada možda bile drugačije. Vodite računa o svojim majkama dok su tu. Cijenite je i poštujte dok je živa, nemojte dozvoliti sebi da shvatite neke stvari kada bude prekasno, nećete sebi moći oprostiti.

Pokreće Blogger.