Dva puta sam se udala za istog muškarca - Tek drugi put samo shvatili gdje smo griješili

Moj suprug i ja smo se vjenčali dva puta. Vjenčali smo se, razveli pa se ponovo vjenčali. Bili smo veoma mladi kada smo prvi put ušli u brak. 

On je bio na studijima, a brak nam se činio kao logičan korak jer smo bili dugo u vezi. Poznavali smo se od djetinjstva i nismo vidjeli ništa šta bi moglo poći po zlu. Ispostavilo se da je sve na kraju pošlo po zlu. Nakon vjenčanja preselili smo se u grad gdje je on studirao. 

Ja sam počela da radim kao vaspitačica, a on je nastavio da studira. Ostajao je svaku noć do kasno da bi učio jer je želio što prije da završi studije i da počne da radi. Po cijeli dan je provodio na fakultetu i vremenom sam počela da se osjećam veoma usamljeno. 

Utjehu sam našla u kupovini. Kupovala sam sebi razne nove stvari od novca koji smo dobili kao vjenčani poklon i koji je trebao da nam služi kao neka vrsta sigurnosti ako zapadnemo u neki loš period. Kada je saznao za moje nepromišljeno trošenje to ga je veoma razljutilo i to ga je navelo da me prevari. 

Otišao je na nekoliko dana od kuće i provodio se sa svojom bivšom djvevojkom. I to se nije desilo samo taj jedan put. Njegova afera se nastavila sve dok se naš brak nije u potpunosti raspao. Znala sam da me vara cijelo vrijeme, ali nisam imala ni jedan konkretan dokaz, a on nije želio da mi prizna. 

Na kraju smo odlučili da se razvedemo. Sastali smo se u lokalnom kafiću gdje smo i potpisali papire za razvod i stavili tačku na naš brak. Naredne četiri godine sam provela sama. Nisam imala ni želje ni volje za izlaske i zabavu. Odlučila sam da neko vrijeme budem sama i da s posvetim svom poslu. 

Tokom tih godina nisam razgovarala sa svojim bivšim mužem. Krivila sam sebe za raspad našeg braka i mrzila sam sebe zbog toga. Jedne većeri sam uplakana i u bijesu uzela telefon i poslala mu poruku. Pitala sam ga da li me je stvarno prevario i tražila sam od njega da bude iskren jer me to pitanje progonilo sve ove godine. 

Priznao mi je da jeste. Rekao je da je to bila greška i izvinio mi se. Poslije toga smo počeli povremeno da se čujemo, a jedne večeri me zamolio da izađem sa njim na večeru. Našli smo se u istom onom kafiću gdje smo potpisali papire za razvod.

Lijepo smo razgovarali o svemu i shvatili koliko smo se promjenili i da smo sad drugačiji nego što smo bili kada smo bili u braku. Bilo smo zreliji, srećniji i spremniji da se nosimo sa promjenama. Nakon te večeri počeli smo polako ponovo da se zbližavamo i iako nam je trebalo vremena, počeli smo ponovo da vjerujemo jedno drugome. 

Bila sam pored njega kada je branio svoj doktorski rad, nakon čega je predložio da pokušamo ponovo biti bračni partneri. Iste godine smo se ponovo vjenčali i iste godine sam ostala trudna. Sada imamo dvoje djece i u srećnom smo braku već pet godina. 

On radi kao profesor na jednom fakultetu, a ja imam tu sreću da mogu ostati kod kuće sa našom djecom. Shvatila sam da je on ljubav mog života i da je to uvijek bio. Ponekad je neke veze potrebno prekinuti da bi se mogle ponovo popraviti. Ponekad se za njih vrijedi boriti.