Koliko smo samo puta plakali ne znajući da nam život čini veliku uslugu
Oslobodite se negativnih emocija i transformišite svoj život", kaže da je prvi korak ka postizanju unutrašnje ravnoteže plač.
Koliko puta smo plakali u tajnosti a da nijesmo znali da nam život čini uslugu, a da nijesmo shvatili da ono što se dogodilo nije bio kraj svijeta, već početak boljih stvari. Postojati znači počinjati iznova nekoliko puta, zatvoriti prozor kako bi otvorili vrata dok brišemo isplakane suze zbog onih koji ih nijesu zaslužili.
Albert Ajnštajn je govorio da ako postoji jedna stvar za koju je zahvalan, to su svi oni ljudi koji su mu za života govorili "ne". Svako razočarenje kada su odbili da mu pomognu u nevolji, kasnije mu je omogućilo da pronađe motivaciju da nauči da radi stvari sam, da bude jači.
Postoje trenuci kada u tišini shvatimo da tako ne možemo više. Emocionalni stres prouzrokovan tolikim razočarenjima, neuspjesima i bilo kojim "ne" nađenim na putu prisiljava nas da se obuzdamo. Tada se pojavljuje nesposobnost da se brani i jasan osjećaj da smo izgubili kontrolu nad našim životima.
Judith Orloff, psihijatar i autor knjige "Emocionalna sloboda. Oslobodite se negativnih emocija i transformišite svoj život", kaže da je prvi korak ka postizanju unutrašnje ravnoteže plač. Nakon suza dolazi mir a kasnije jasnoća.
Plakanje za naučenim iskustvima: korisna patnja Vrlo je vjerovatno da biste u ovom trenutku mogli putovati u prošlosti, osjećali bi saosjećanje prema osobi koja vas vidi kako plačete iz uzaludnih razloga. Sve te suze prolivene za one koji nikada nijesu zaslužili našu naklonost su nezaboravne uspomene.
Slomljeni snovi, ali istovremeno i korisni upisani u one oblake naših životnih ciklusa. Mora se naglasiti da niko ne dolazi već iskusan na ovaj svijet. Suze su poput obreda prolaza koji se moraju iskusiti da bi se nastavilo da raste, da bi se znalo ko zaslužuje da bude dio naših života, a ko ne, da bi testirali i izmjerili našu snagu.
U psihologiji često govorimo o takozvanoj "korisnoj patnji". To je termin koji privlači pažnju na određeni način i vjerovali ili ne predstavlja više nego što mislimo. Odnosi se na one trenutke kada smo svjesniji našeg bola, više ga produžavamo.
U psihologiji često govorimo o takozvanoj "korisnoj patnji". To je termin koji privlači pažnju na određeni način i vjerovali ili ne predstavlja više nego što mislimo. Odnosi se na one trenutke kada smo svjesniji našeg bola, više ga produžavamo.
Nakon bola dolazi prilika Vjerovatno ste u mnogim prilikama čuli izraz "samo oni koji su patili mogu da shvate šta to u stvari znači živjeti". Moramo zapamtiti da to nije potpuno tačno. Sreća nas uči, nudi nam adekvatne resurse. Nedaća je, sa svoje strane, krst na putu kroz koji većina nas mora proći.
Kada ga nadvladamo, kada doživimo bol u nekom od njegovih oblika, više nismo isti. Iz tog razloga, neophodno je favorizovati "korisnu patnju", o kojoj smo već govorili, što nam omogućava da naučimo da budemo vještiji, da usvajamo bolje strategije sa otpornim umovima i da uspjemo da vidimo nove mogućnosti. Čak i ako mislimo da nam je život dao "ne" , ponekad to nije ništa više nego čekanje na neko vrijeme.
Judith Orloff, u knjizi citiranoj na početku članka "Emocionalna sloboda. Oslobodite se negativnih emocija i transformišite svoj život", uči nas da kako bismo vidjeli prilike u mračnim vremenima, potrebno je stvoriti adekvatnu unutrašnju smirenost.
1) Emocionalna ventilacija je pravi i katarzični mehanizam za smirivanje uma i viđenje stvari na drugi način.
2) Nakon što plačemo za razočarenjem, raskidom ili neuspjehom, potrebno je generisati promjene. Vrlo često upadamo u grešku čekanja da se nešto dogodi oko nas i onda nađemo motivaciju, svrhu koja nam omogućava da ostavimo iza sebe ono što se dogodilo.
3) To nije pravi način suočavanja sa životom. Prava stvar koju treba uraditi je "biti sam svoja promjena". Ne treba je očekivati od spolja, već je treba indukovati iznutra, jer upravo kada prestanemo da se nadamo i reagujemo, život se mjenja.
Uostalom, upravo u tim trenucima ličnih poteškoća otkriva se koliko snage leži u nama i svemu za šta smo sposobni. Čak i ako ne verujete, mi smo kao hrastovi: što više vjetra udara od nas, to smo sve jači.
Koliko puta smo plakali u tajnosti a da nijesmo znali da nam život čini uslugu, a da nijesmo shvatili da ono što se dogodilo nije bio kraj svijeta, već početak boljih stvari. Postojati znači počinjati iznova nekoliko puta, zatvoriti prozor kako bi otvorili vrata dok brišemo isplakane suze zbog onih koji ih nijesu zaslužili.
Albert Ajnštajn je govorio da ako postoji jedna stvar za koju je zahvalan, to su svi oni ljudi koji su mu za života govorili "ne". Svako razočarenje kada su odbili da mu pomognu u nevolji, kasnije mu je omogućilo da pronađe motivaciju da nauči da radi stvari sam, da bude jači.
Postoje trenuci kada u tišini shvatimo da tako ne možemo više. Emocionalni stres prouzrokovan tolikim razočarenjima, neuspjesima i bilo kojim "ne" nađenim na putu prisiljava nas da se obuzdamo. Tada se pojavljuje nesposobnost da se brani i jasan osjećaj da smo izgubili kontrolu nad našim životima.
Judith Orloff, psihijatar i autor knjige "Emocionalna sloboda. Oslobodite se negativnih emocija i transformišite svoj život", kaže da je prvi korak ka postizanju unutrašnje ravnoteže plač. Nakon suza dolazi mir a kasnije jasnoća.
Plakanje za naučenim iskustvima: korisna patnja Vrlo je vjerovatno da biste u ovom trenutku mogli putovati u prošlosti, osjećali bi saosjećanje prema osobi koja vas vidi kako plačete iz uzaludnih razloga. Sve te suze prolivene za one koji nikada nijesu zaslužili našu naklonost su nezaboravne uspomene.
Slomljeni snovi, ali istovremeno i korisni upisani u one oblake naših životnih ciklusa. Mora se naglasiti da niko ne dolazi već iskusan na ovaj svijet. Suze su poput obreda prolaza koji se moraju iskusiti da bi se nastavilo da raste, da bi se znalo ko zaslužuje da bude dio naših života, a ko ne, da bi testirali i izmjerili našu snagu.
U psihologiji često govorimo o takozvanoj "korisnoj patnji". To je termin koji privlači pažnju na određeni način i vjerovali ili ne predstavlja više nego što mislimo. Odnosi se na one trenutke kada smo svjesniji našeg bola, više ga produžavamo.
U psihologiji često govorimo o takozvanoj "korisnoj patnji". To je termin koji privlači pažnju na određeni način i vjerovali ili ne predstavlja više nego što mislimo. Odnosi se na one trenutke kada smo svjesniji našeg bola, više ga produžavamo.
Nakon bola dolazi prilika Vjerovatno ste u mnogim prilikama čuli izraz "samo oni koji su patili mogu da shvate šta to u stvari znači živjeti". Moramo zapamtiti da to nije potpuno tačno. Sreća nas uči, nudi nam adekvatne resurse. Nedaća je, sa svoje strane, krst na putu kroz koji većina nas mora proći.
Kada ga nadvladamo, kada doživimo bol u nekom od njegovih oblika, više nismo isti. Iz tog razloga, neophodno je favorizovati "korisnu patnju", o kojoj smo već govorili, što nam omogućava da naučimo da budemo vještiji, da usvajamo bolje strategije sa otpornim umovima i da uspjemo da vidimo nove mogućnosti. Čak i ako mislimo da nam je život dao "ne" , ponekad to nije ništa više nego čekanje na neko vrijeme.
Judith Orloff, u knjizi citiranoj na početku članka "Emocionalna sloboda. Oslobodite se negativnih emocija i transformišite svoj život", uči nas da kako bismo vidjeli prilike u mračnim vremenima, potrebno je stvoriti adekvatnu unutrašnju smirenost.
1) Emocionalna ventilacija je pravi i katarzični mehanizam za smirivanje uma i viđenje stvari na drugi način.
2) Nakon što plačemo za razočarenjem, raskidom ili neuspjehom, potrebno je generisati promjene. Vrlo često upadamo u grešku čekanja da se nešto dogodi oko nas i onda nađemo motivaciju, svrhu koja nam omogućava da ostavimo iza sebe ono što se dogodilo.
3) To nije pravi način suočavanja sa životom. Prava stvar koju treba uraditi je "biti sam svoja promjena". Ne treba je očekivati od spolja, već je treba indukovati iznutra, jer upravo kada prestanemo da se nadamo i reagujemo, život se mjenja.
Uostalom, upravo u tim trenucima ličnih poteškoća otkriva se koliko snage leži u nama i svemu za šta smo sposobni. Čak i ako ne verujete, mi smo kao hrastovi: što više vjetra udara od nas, to smo sve jači.
KOMENTARI