Mudra priča o tome zašto ljudi zatvaraju oči pred našim dobrim djelima
Bježi od onih koji kidaju tvoje latice, bacaju ih pod noge i gaze
To se svakome dešava. Ljudi zatvaraju oči pred našim dobrim djelima, a zbog iskrene želje da se pomogne pljuju u dušu. Zašto se to dešava? Odgovor na ovo pitanje je u ovoj mudroj paraboli! Jednom je na vrata starog mudraca pokucala mlada djevojka, oblivena suzama, i ispričala starcu svoju priču.
- Ne znam kako dalje da živim ... - drhtavim glasom je rekla. - Cio život sam se odnosila prema ljudima kao što sam želela da se oni odnose prema mene, bila sam iskrena sa njima i otvarala im dušu ... U skladu sa mogućnostima, trudila sam se da radim dobro svima, nijesam očekivala ništa zauzvrat, pomagala sam sa čim sam mogla.
Zaista sam radila sve besplatno, a u zamjenu za to dobila zlo i podsmijeh. Uvrijeđena sam do srži, prosto sam umorna ... Molim vas, recite mi, šta da radim? Mudrac je strpljivo saslušao, a onda dao savjet djevojci: - Skini se i prođi potpuno naga ulicama grada - mirno je rekao starac.
- Oprostite, ali još nijesam dotle došla ... Vi ste vjerovatno poludjeli ili se šalite! Ako uradim to, svašta mogu da očekujem od prolaznika ... Očigledno, još bi me neko osramotio ili mi se narugao ... Mudrac je iznenada ustao, otvorio vrata i stavio na sto ogledalo.
- Ti se stidiš da izađeš naga, ali iz nekog razloga ne stidiš se da ideš svijetom obnažene duše, otvorena, kao što su ova vrata otvorena. Ti puštaš tu svakoga kome nije lijeno. Tvoja duša je ogledalo, zbog toga svi vidimo svoj odraz u drugim ljudima. Njihova duša je puna zla i poroka, upravo takvu ružnu sliku oni vide kad pogledaju u tvoju čistu dušu.
Oni nemaju ni snage ni hrabrosti da priznaju da si bolja od njih, i da se mijenjaju. Na žalost, to je osobina samo istinski hrabrih ... - Šta da radim? Kako mogu da promijenim tu situaciju, ako od mene, u stvari ništa ne zavisi? - rekla je ljepotica.
- Hajde pođi sa mnom, imam nešto da ti pokažem ... Vidi, ovo je moj vrt. Već dugi niz godina, zalivam to izuzetno lijepo cvijeće i brinem se o njemu. Iskreno ću ti priznati, nikada nijesam vidio kako se rascvjetava pupoljak ovog cvijeća. Sve što sam mogao da uočim, to je prelijepo rascvjetalo cvijeće, koje plijeni svojom ljepotom i mirisnom aromom.
Dijete, uči od prirode. Gledaj na ovo divno cvijeće i radi kao ono - otvaraj svoje srce ljudima pažljivo, tako da niko to čak ne primijeti. Otvori svoju dušu dobrim ljudima. Bježi od onih koji kidaju tvoje latice, bacaju ih pod noge i gaze. Taj korov još ti nije dorastao, tako da mu ne možeš pomoći. U tebi će oni vidijeti samo svoj ružan odraz
To se svakome dešava. Ljudi zatvaraju oči pred našim dobrim djelima, a zbog iskrene želje da se pomogne pljuju u dušu. Zašto se to dešava? Odgovor na ovo pitanje je u ovoj mudroj paraboli! Jednom je na vrata starog mudraca pokucala mlada djevojka, oblivena suzama, i ispričala starcu svoju priču.
- Ne znam kako dalje da živim ... - drhtavim glasom je rekla. - Cio život sam se odnosila prema ljudima kao što sam želela da se oni odnose prema mene, bila sam iskrena sa njima i otvarala im dušu ... U skladu sa mogućnostima, trudila sam se da radim dobro svima, nijesam očekivala ništa zauzvrat, pomagala sam sa čim sam mogla.
Zaista sam radila sve besplatno, a u zamjenu za to dobila zlo i podsmijeh. Uvrijeđena sam do srži, prosto sam umorna ... Molim vas, recite mi, šta da radim? Mudrac je strpljivo saslušao, a onda dao savjet djevojci: - Skini se i prođi potpuno naga ulicama grada - mirno je rekao starac.
- Oprostite, ali još nijesam dotle došla ... Vi ste vjerovatno poludjeli ili se šalite! Ako uradim to, svašta mogu da očekujem od prolaznika ... Očigledno, još bi me neko osramotio ili mi se narugao ... Mudrac je iznenada ustao, otvorio vrata i stavio na sto ogledalo.
- Ti se stidiš da izađeš naga, ali iz nekog razloga ne stidiš se da ideš svijetom obnažene duše, otvorena, kao što su ova vrata otvorena. Ti puštaš tu svakoga kome nije lijeno. Tvoja duša je ogledalo, zbog toga svi vidimo svoj odraz u drugim ljudima. Njihova duša je puna zla i poroka, upravo takvu ružnu sliku oni vide kad pogledaju u tvoju čistu dušu.
Oni nemaju ni snage ni hrabrosti da priznaju da si bolja od njih, i da se mijenjaju. Na žalost, to je osobina samo istinski hrabrih ... - Šta da radim? Kako mogu da promijenim tu situaciju, ako od mene, u stvari ništa ne zavisi? - rekla je ljepotica.
- Hajde pođi sa mnom, imam nešto da ti pokažem ... Vidi, ovo je moj vrt. Već dugi niz godina, zalivam to izuzetno lijepo cvijeće i brinem se o njemu. Iskreno ću ti priznati, nikada nijesam vidio kako se rascvjetava pupoljak ovog cvijeća. Sve što sam mogao da uočim, to je prelijepo rascvjetalo cvijeće, koje plijeni svojom ljepotom i mirisnom aromom.
Dijete, uči od prirode. Gledaj na ovo divno cvijeće i radi kao ono - otvaraj svoje srce ljudima pažljivo, tako da niko to čak ne primijeti. Otvori svoju dušu dobrim ljudima. Bježi od onih koji kidaju tvoje latice, bacaju ih pod noge i gaze. Taj korov još ti nije dorastao, tako da mu ne možeš pomoći. U tebi će oni vidijeti samo svoj ružan odraz
KOMENTARI