Istraživanja pokazuju: Osobe koje uživaju u samoći su posebne, jake i donose bolje odluke
„Svaki usamljenik pliva sam kroz društveni svijet - svijet timova, trupa i grupa - koji prezire i pogrešno shvata one koji stoje odvojeno." - Anneli Rufus
Od trenutka kad uđemo u naš prvi razred, ušli smo u okruženje koje 25% nas prezire. Ulazimo u svijet grupa, timova, socijalizacije, i čavrljanja. Za jedno od četiri ljudska bića ovo je okruženje s kojim smo prisiljeni suočiti se ostatak naših dana.
Nije potreban doktorat iz sociologije da bismo primijetili inherentnu društvenu pristrasnost prema usamljenicima, tj. introvertima, ili poznatijim kao „povučeni", „uplašeni" i „stidljivi". Šta istraživanja kažu o ljudima koji vole biti sami?
1.Oni u stvari vole ljude Naravo, postoje i oni mizantropi koji mrze društvo, ali oni su rijetki izuzeci od pravila. Introvertni, vole ljude ako imaju dovoljno vremena da ih upoznaju, i obrnuto. Otvoreni ljudi imaju više dara kad je u pitanju čavrljanje o običnim stvarima, što je dobar preduslov za stvaranje prijateljstava.
Introvertni ljudi nisu baš dobri u čavrljanjima, i zbog toga ih i ne vole. Usamljenici vole ljude, vole male grupe prijatelja, ali im se osjećaju jednako ugodno, ako ne i više, da budu sami u nekom tihom kaficu gdje nema puno ljudi.
2. Otvorenog su uma Lako je okarakterisati nekoga ko je miran ili rezervisan, kao nekoga ko je sklon osuđivanju. U većini sulučajeva, to nije tako. To što se oni osjećaju sigurnije kad su sami, ne znači da su zatvorenih shvatanja. Oni su sposobni da razgovaraju na raznovrsne teme, sa svojim prijateljima.
3. Većina ih nije neurotična Riječ „neurotično“ povezuje se s „raspoloženje“, i takvim osjećajima kao što su anksioznost, briga, strah, bijes, frustracija, zavist, ljubomora, depresivno raspoloženje i usamljenost. Sophia Dembling, u članku objavljenom u časopisu Psychology Today, uspoređuje introvertnu perspektivu i neurotičnu perspektivu koristeći društvene situacije.
Evo nekoliko primjera: (a) Stojite u redu i čekate da uđete na zabavu. Neurotičan: "Prilično sam siguran da će me 87 posto ljudi ovdje mrziti." Introvert: "Mogu li sada ići kući? (b)Privlačan stranac u sobi gleda u vašem smijeru. Neurotik: "Je li mi šlic otkopčan?" Introvert: "Pogledajmo što će se dogoditi ako uspostavim kontakt očima."
4.Oni su odlčni u slušanju Lekcija koju možemo naučiti od introverta je da vam vježbanje i poboljšavanje vještina slušanja pomaže u toliko aspekata vašeg života. To vam pomaže da ciljate svoju publiku, bilo da javno govorite, učestvujete na sastanku, pregovarate o prodaji ili pričate s prijateljem.
5. Lako postanu stimulisani Ljudi koji uživaju u samoći imaju put mozga koji se veoma razlikuje od onih koji žude za društvenom scenom. Kao što jedan introvert sam objašnjava: „Za moje ekstrovertne prijatelje, buka i gomila na koncertu jednostavno su bili dio zabave. Pa ipak, za mene, kako je noć odmicala, graja je postala neugodna i naporna, čak i kažnjavajuća dok sam postao previše stimulisan.
Izvor: infpult.info
Od trenutka kad uđemo u naš prvi razred, ušli smo u okruženje koje 25% nas prezire. Ulazimo u svijet grupa, timova, socijalizacije, i čavrljanja. Za jedno od četiri ljudska bića ovo je okruženje s kojim smo prisiljeni suočiti se ostatak naših dana.
Nije potreban doktorat iz sociologije da bismo primijetili inherentnu društvenu pristrasnost prema usamljenicima, tj. introvertima, ili poznatijim kao „povučeni", „uplašeni" i „stidljivi". Šta istraživanja kažu o ljudima koji vole biti sami?
1.Oni u stvari vole ljude Naravo, postoje i oni mizantropi koji mrze društvo, ali oni su rijetki izuzeci od pravila. Introvertni, vole ljude ako imaju dovoljno vremena da ih upoznaju, i obrnuto. Otvoreni ljudi imaju više dara kad je u pitanju čavrljanje o običnim stvarima, što je dobar preduslov za stvaranje prijateljstava.
Introvertni ljudi nisu baš dobri u čavrljanjima, i zbog toga ih i ne vole. Usamljenici vole ljude, vole male grupe prijatelja, ali im se osjećaju jednako ugodno, ako ne i više, da budu sami u nekom tihom kaficu gdje nema puno ljudi.
2. Otvorenog su uma Lako je okarakterisati nekoga ko je miran ili rezervisan, kao nekoga ko je sklon osuđivanju. U većini sulučajeva, to nije tako. To što se oni osjećaju sigurnije kad su sami, ne znači da su zatvorenih shvatanja. Oni su sposobni da razgovaraju na raznovrsne teme, sa svojim prijateljima.
3. Većina ih nije neurotična Riječ „neurotično“ povezuje se s „raspoloženje“, i takvim osjećajima kao što su anksioznost, briga, strah, bijes, frustracija, zavist, ljubomora, depresivno raspoloženje i usamljenost. Sophia Dembling, u članku objavljenom u časopisu Psychology Today, uspoređuje introvertnu perspektivu i neurotičnu perspektivu koristeći društvene situacije.
Evo nekoliko primjera: (a) Stojite u redu i čekate da uđete na zabavu. Neurotičan: "Prilično sam siguran da će me 87 posto ljudi ovdje mrziti." Introvert: "Mogu li sada ići kući? (b)Privlačan stranac u sobi gleda u vašem smijeru. Neurotik: "Je li mi šlic otkopčan?" Introvert: "Pogledajmo što će se dogoditi ako uspostavim kontakt očima."
4.Oni su odlčni u slušanju Lekcija koju možemo naučiti od introverta je da vam vježbanje i poboljšavanje vještina slušanja pomaže u toliko aspekata vašeg života. To vam pomaže da ciljate svoju publiku, bilo da javno govorite, učestvujete na sastanku, pregovarate o prodaji ili pričate s prijateljem.
5. Lako postanu stimulisani Ljudi koji uživaju u samoći imaju put mozga koji se veoma razlikuje od onih koji žude za društvenom scenom. Kao što jedan introvert sam objašnjava: „Za moje ekstrovertne prijatelje, buka i gomila na koncertu jednostavno su bili dio zabave. Pa ipak, za mene, kako je noć odmicala, graja je postala neugodna i naporna, čak i kažnjavajuća dok sam postao previše stimulisan.
Izvor: infpult.info
KOMENTARI