Moje najveće hvala ide dragom Bogu - Sve vrijeme je bio uz mene
Sve vrijeme je bio uz mene
Nije me sram priznati da sam padala i gubila onu svijetlu točku u srcu. Nije me sram jer svakom čovjeku bar jednom potonu sve lađe i izgubi smisao svega oko sebe. Ne mislim citirati detalje ali jedan dio svakako želim ostaviti da ga pročitate i možda izvučete iz svega nešto dobro za sebe.
U mom životu bilo je trenutaka kada sam bila sasvim sama, bolesna i željna samo jedne lijepe riječi,zagrljaja …..Željna bilo kakvog putokaza, savjeta ili nečeg što bi me na tren samo podiglo. Nažalost, koliko god sam dozivala taj trun radosti, ostao je muk i gorka tišina.
Ostalo mi je samo predati se, no u dubini sebe još uvijek sam znala da predati se znači moj kraj….a ja ga ne želim bez obzira na sve. Krenula sam korak po korak. Boljelo je….ali suza nije bilo. Prestala sam plakati i vratila svoje strpljenje natrag. Molitva mi je vraćala vjeru, upornost mi je vraćala hrabrost….a snaga koju sam dobivala,ponovno me ja postavila na noge. Odlučila sam se boriti i podnositi sve udarce….
Odlučila sam se suočiti sa stvarima koje ne mogu promjeniti i zavoljeti ono što imam te načiniti nešto od sebe i života. Nekad imam osjećaj da sam ustala iz mrtvih i krenula na svoj put gola i bosa….glavom kroz zid, sa tako malo snage u meni.
Danas ipak obuvena, ogrnjena od hladnoće i sa puno ljubavi u srcu pišem vama sve ovo uz Božju pomoć kao sve vrijeme do sada. Ponosna i uspješna majka…supruga, prijatelj i utjeha mnogima ! Nije me život slomio, slomila sam ja njega svojom vjerom da mogu više, jače i bolje !
Moje najveće HVALA ide DRAGOM BOGU koji je sve vrijeme bio uz mene i ako ga tada nisam mogla osjetiti, no zato sada znam da me nije nikad ali baš nikad napustio, već mi je cijelo vrijeme šaptao MOŽEŠ TI TO ! Naučila sam, uvjerila se….da živjeti nije ni malo lako i da samo jedan kamenčić na tvome putu može biti karta za nigdje…ali je na nama hoćemo li skupiti hrabrosti i odlučiti se ležati na podu ili pak staviti pred sebe ono lijepo do kojeg možemo stići ako damo sve od sebe.
Ono što želim reći na kraju teksta svima vama jeste ovo : Ne omalovažavajte se ako ste drugačiji od drugih….Ne spuštajte glavu ni pred kim osim Bogom. Ne sumnjajte u sebe ako niste pokušali. Ne odričite se prava na ono što imate. Ne gubite iz vida da ste jedinstveni kao i svako biće na zemlji. Koliko god bilo teško….možete puno svojom voljom, željom i onim što vam je u srcu !
Izvor: tragmudrosti
Nije me sram priznati da sam padala i gubila onu svijetlu točku u srcu. Nije me sram jer svakom čovjeku bar jednom potonu sve lađe i izgubi smisao svega oko sebe. Ne mislim citirati detalje ali jedan dio svakako želim ostaviti da ga pročitate i možda izvučete iz svega nešto dobro za sebe.
U mom životu bilo je trenutaka kada sam bila sasvim sama, bolesna i željna samo jedne lijepe riječi,zagrljaja …..Željna bilo kakvog putokaza, savjeta ili nečeg što bi me na tren samo podiglo. Nažalost, koliko god sam dozivala taj trun radosti, ostao je muk i gorka tišina.
Ostalo mi je samo predati se, no u dubini sebe još uvijek sam znala da predati se znači moj kraj….a ja ga ne želim bez obzira na sve. Krenula sam korak po korak. Boljelo je….ali suza nije bilo. Prestala sam plakati i vratila svoje strpljenje natrag. Molitva mi je vraćala vjeru, upornost mi je vraćala hrabrost….a snaga koju sam dobivala,ponovno me ja postavila na noge. Odlučila sam se boriti i podnositi sve udarce….
Odlučila sam se suočiti sa stvarima koje ne mogu promjeniti i zavoljeti ono što imam te načiniti nešto od sebe i života. Nekad imam osjećaj da sam ustala iz mrtvih i krenula na svoj put gola i bosa….glavom kroz zid, sa tako malo snage u meni.
Danas ipak obuvena, ogrnjena od hladnoće i sa puno ljubavi u srcu pišem vama sve ovo uz Božju pomoć kao sve vrijeme do sada. Ponosna i uspješna majka…supruga, prijatelj i utjeha mnogima ! Nije me život slomio, slomila sam ja njega svojom vjerom da mogu više, jače i bolje !
Moje najveće HVALA ide DRAGOM BOGU koji je sve vrijeme bio uz mene i ako ga tada nisam mogla osjetiti, no zato sada znam da me nije nikad ali baš nikad napustio, već mi je cijelo vrijeme šaptao MOŽEŠ TI TO ! Naučila sam, uvjerila se….da živjeti nije ni malo lako i da samo jedan kamenčić na tvome putu može biti karta za nigdje…ali je na nama hoćemo li skupiti hrabrosti i odlučiti se ležati na podu ili pak staviti pred sebe ono lijepo do kojeg možemo stići ako damo sve od sebe.
Ono što želim reći na kraju teksta svima vama jeste ovo : Ne omalovažavajte se ako ste drugačiji od drugih….Ne spuštajte glavu ni pred kim osim Bogom. Ne sumnjajte u sebe ako niste pokušali. Ne odričite se prava na ono što imate. Ne gubite iz vida da ste jedinstveni kao i svako biće na zemlji. Koliko god bilo teško….možete puno svojom voljom, željom i onim što vam je u srcu !
Izvor: tragmudrosti
KOMENTARI