Želim pravu stvar a ne bajku: Želim muškarca koji će me voljeti u mom najgorem i najboljem izdanju
Kad sam bila djevojčica, zamišljala sam kako će izgledati moj život i nikad nisam razmišljala o tome bez ljubavi. Oduvijek sam ljubav smatrala silom koja pokreće sve i svakoga, a za mene život bez ljubavi nema smisla. Ali nikada nisam željela običnu ljubavi.
Ne, to je za mene bilo previše dosadno i uvijek sam bila uvjerena da želim nešto više. Bila sam uvjerena da sam rođena i da mi suđeno nešto više. Mislila sam da mi je suđena ljubav kao iz bajke, da iskusim nezemaljsku ljubav i strast i da nađem svog Princa na bijelom konju i gospodina Savršenog.
Za mene je sve osim ovoga bilo neprihvatljivo. Predstavljalo je to stapanje sa maso i određivanje svog života kao dosadnog, redovnog i normalnog. I to je bilo zadnje što sam željela za sebe. Ne, nisam željela živjeti lagan i miran život.
Umjesto toga, željela sam oluju. Htjela sam ringišpil emocija, željela sam osjetiti leptire u stomaku i željela sam čovjeka koji će mi dati sve to. I taj je čovjek očito morao biti savršen. Morao je odgovarati mojim imaginarnim standardima, kako u pogledu njegova izgleda, tako i ličnosti.
Morao je biti zgodan i obrazovan i morao je imati isti odnos prema životu kao i ja. Morao bi biti savršen spoj lošeg momka i lijepog momka. Taj bi tip trebao biti duhovit i neustrašiv, ali istovremeno i osjećajan i ranjiv. Taj momak morao je biti spreman boriti se sa svijetom samo zato da ostane uz mene.
Naravno da bi se na putu prema meni susreo sa brojnim preprekama, ali sve bi to bile sitnice za razliku od ljubavi koju bi osjećao prema meni. A najviše od svega, volio bi me bezuvjetno. Nakon što bismo se izborili sa svim preprekama, živjeli bismo sretno do kraja. A naš bi odnos bio stvarna bajka.
Voljeli bismo se međusobno do kraja vremena i naravno, nikad se ne bismo svađali i proturiječili. Jednom riječju, sve bi bilo savršeno. A onda sam odrasla. I shvatila da je sve ovo čista glupost i da to nema nikakve veze sa stvarnim životom. To ne znači da sam smanjila očekivanja. To samo znači da sam ih prilagodila.
Shvatila sam da ljubav nije savršena i da nije sve bajno. Shvatila sam da savršena bajkovita veza ne postoji. Shvatila sam da će u svakom odnosu biti tmurnih perioda i teških faza. Shvatila sam da ne mogu pronaći svog savršenog muškarca, pa čak i kad bih mogla, to nije čovjek kojeg želim za sebe.
Ne želim marionetu ili lutku. Želim pravog muškarca od krvi i mesa. Čovjek koji će imati svoje nesavršenosti, što će ga učiniti tako posebnim. Čovjek čije ću mane voljeti i koji će voljeti moje. Ne, ne želim bajkovitu romansu. Umjesto toga, želim pravu stvar. Želim nekoga ko me neće manje voljeti kada se oko nečega ne slažemo. Želim nekoga ko će me percipirati kao ljudsko biće koje jesam. Netko ko neće očekivati da budem savršena u svakom trenutku i neko ko neće prosuđivati svaku pogrešku koju učinim.
Želim muškarca koji će me prihvatiti takvog kakav jesam. Čovjek koji će me isto voljeti u mom najboljem i u najgorem izdanju. Muškarac koji će me isto voljeti u fensi haljini i sa tonom šminke, u pidžami rasčupane kose. Neko ko neće očekivati da se pretvaram da sam nešto što nisam, samo da bih ga impresionirala. Želim nekoga ko će se pobrinuti za mene kad padnem, ko će me njegovati kad sam bolesna i koji će me trpiti kad sam nervozan.
I ne, ne želim leptire. Želim muškarca koji će me smiriti. Želim nekoga kome će život biti manje težak i izazovan, a nekoga čija će ruka u mojoj ruci učiniti sve podnošljivijim. Jer na kraju dana sve što je važno, je imati nekog poput takvog. I to je jedina prava stvar.
Info Pult / Branka.G
Ne, to je za mene bilo previše dosadno i uvijek sam bila uvjerena da želim nešto više. Bila sam uvjerena da sam rođena i da mi suđeno nešto više. Mislila sam da mi je suđena ljubav kao iz bajke, da iskusim nezemaljsku ljubav i strast i da nađem svog Princa na bijelom konju i gospodina Savršenog.
Za mene je sve osim ovoga bilo neprihvatljivo. Predstavljalo je to stapanje sa maso i određivanje svog života kao dosadnog, redovnog i normalnog. I to je bilo zadnje što sam željela za sebe. Ne, nisam željela živjeti lagan i miran život.
Umjesto toga, željela sam oluju. Htjela sam ringišpil emocija, željela sam osjetiti leptire u stomaku i željela sam čovjeka koji će mi dati sve to. I taj je čovjek očito morao biti savršen. Morao je odgovarati mojim imaginarnim standardima, kako u pogledu njegova izgleda, tako i ličnosti.
Morao je biti zgodan i obrazovan i morao je imati isti odnos prema životu kao i ja. Morao bi biti savršen spoj lošeg momka i lijepog momka. Taj bi tip trebao biti duhovit i neustrašiv, ali istovremeno i osjećajan i ranjiv. Taj momak morao je biti spreman boriti se sa svijetom samo zato da ostane uz mene.
Naravno da bi se na putu prema meni susreo sa brojnim preprekama, ali sve bi to bile sitnice za razliku od ljubavi koju bi osjećao prema meni. A najviše od svega, volio bi me bezuvjetno. Nakon što bismo se izborili sa svim preprekama, živjeli bismo sretno do kraja. A naš bi odnos bio stvarna bajka.
Voljeli bismo se međusobno do kraja vremena i naravno, nikad se ne bismo svađali i proturiječili. Jednom riječju, sve bi bilo savršeno. A onda sam odrasla. I shvatila da je sve ovo čista glupost i da to nema nikakve veze sa stvarnim životom. To ne znači da sam smanjila očekivanja. To samo znači da sam ih prilagodila.
Shvatila sam da ljubav nije savršena i da nije sve bajno. Shvatila sam da savršena bajkovita veza ne postoji. Shvatila sam da će u svakom odnosu biti tmurnih perioda i teških faza. Shvatila sam da ne mogu pronaći svog savršenog muškarca, pa čak i kad bih mogla, to nije čovjek kojeg želim za sebe.
Ne želim marionetu ili lutku. Želim pravog muškarca od krvi i mesa. Čovjek koji će imati svoje nesavršenosti, što će ga učiniti tako posebnim. Čovjek čije ću mane voljeti i koji će voljeti moje. Ne, ne želim bajkovitu romansu. Umjesto toga, želim pravu stvar. Želim nekoga ko me neće manje voljeti kada se oko nečega ne slažemo. Želim nekoga ko će me percipirati kao ljudsko biće koje jesam. Netko ko neće očekivati da budem savršena u svakom trenutku i neko ko neće prosuđivati svaku pogrešku koju učinim.
Želim muškarca koji će me prihvatiti takvog kakav jesam. Čovjek koji će me isto voljeti u mom najboljem i u najgorem izdanju. Muškarac koji će me isto voljeti u fensi haljini i sa tonom šminke, u pidžami rasčupane kose. Neko ko neće očekivati da se pretvaram da sam nešto što nisam, samo da bih ga impresionirala. Želim nekoga ko će se pobrinuti za mene kad padnem, ko će me njegovati kad sam bolesna i koji će me trpiti kad sam nervozan.
I ne, ne želim leptire. Želim muškarca koji će me smiriti. Želim nekoga kome će život biti manje težak i izazovan, a nekoga čija će ruka u mojoj ruci učiniti sve podnošljivijim. Jer na kraju dana sve što je važno, je imati nekog poput takvog. I to je jedina prava stvar.
Info Pult / Branka.G
KOMENTARI