Mihail Labkovski: "Kako se obraćate djetetu u detinjstvu, tako da će se ono obraćati vama u starosti"
Škola ne treba da podučava toliko matematici i književnosti, koliko o samom životu.
1) U razgovoru sa djetetom, ne kritikujte ga, ne dirajte njegovu ličnost, ne izlazite van okvira analize njegovih postupaka. Ne govorite o njemu, već o sebi. Ne "ti si loš", već "mislim da si loše postupio" Koristite rečenice: "Ne sviđa mi se kada si ...", "Ne volim kad si ...", "Želio/a bih da ..."
2) Ako dete pokušava da manipuliše odraslim, ono jednostavno ima neurozu. I treba tražiti njen uzrok. Zdravi ljudi ne manipulišu - rešavaju svoje probleme, djelujući direktno. 3) Treba razgovarati sa djecom o životu uopšte, a ne o tome kako treba živjeti. Ako roditelj može da razgovara sa detetom samo o problemima, on ima problem.
4) Nered u sobi tinejdžera govori o njegovom unutrašnjem stanju. Tako se spolja manifestuje haos u njegovom psihičkom svijetu. Dobro je, ako se umiva ... Zahtev "da se zavede red" može se samo ako stvari djeteta izađu van njegove sobe.
5) Ja sam protiv stalnog nadzora. Dijete treba da bude sigurno da je u porodici voljeno, poštovano, da se slažu s njime i da imaju povjerenje u njega. U tom slučaju neće upasti u " loše društvo" i izbjeći će mnoga iskušenja, kojima ne mogu da se odupru vršnjaci sa napetom situacijom u porodici.
6) Ne treba za djecu živjeti njihove živote, odlučivati šta da rade a šta ne, rešavati njihove probleme za njih, gušitit ih svojim ambicijama, očekivanjima, smjernicama. Vi ćete ostariti, kako će sami živjeti?
7) Dijete treba da ima džeparac već od šest godina. Ne veliki, već redovno odvojena suma, kojom ono samo raspolaže. I veoma je važno da novac ne postane sredstvo za manipulaciju. Ne treba da kontrolišete na što dijete troši novac, i odredite iznos u zavisnosti od njegove uspješnosti i ponašanja.
8) Prekomerno preživljavanje djeteta zbog loših ocjena - to je samo ogledalna reakcija odraslih. Ako roditelji mirno reaguju na dvojku ili neuspjeh u sportu, čak i na neke propuste, ako se roditelji osmjehuju, govoreći: "Moje dobro, ne brini", onda je i dijete mirno, stabilno, sigurno će se poraviti u učenju i nalaziti stvari, gdje mu sve uspijeva.
1) U razgovoru sa djetetom, ne kritikujte ga, ne dirajte njegovu ličnost, ne izlazite van okvira analize njegovih postupaka. Ne govorite o njemu, već o sebi. Ne "ti si loš", već "mislim da si loše postupio" Koristite rečenice: "Ne sviđa mi se kada si ...", "Ne volim kad si ...", "Želio/a bih da ..."
2) Ako dete pokušava da manipuliše odraslim, ono jednostavno ima neurozu. I treba tražiti njen uzrok. Zdravi ljudi ne manipulišu - rešavaju svoje probleme, djelujući direktno. 3) Treba razgovarati sa djecom o životu uopšte, a ne o tome kako treba živjeti. Ako roditelj može da razgovara sa detetom samo o problemima, on ima problem.
4) Nered u sobi tinejdžera govori o njegovom unutrašnjem stanju. Tako se spolja manifestuje haos u njegovom psihičkom svijetu. Dobro je, ako se umiva ... Zahtev "da se zavede red" može se samo ako stvari djeteta izađu van njegove sobe.
5) Ja sam protiv stalnog nadzora. Dijete treba da bude sigurno da je u porodici voljeno, poštovano, da se slažu s njime i da imaju povjerenje u njega. U tom slučaju neće upasti u " loše društvo" i izbjeći će mnoga iskušenja, kojima ne mogu da se odupru vršnjaci sa napetom situacijom u porodici.
6) Ne treba za djecu živjeti njihove živote, odlučivati šta da rade a šta ne, rešavati njihove probleme za njih, gušitit ih svojim ambicijama, očekivanjima, smjernicama. Vi ćete ostariti, kako će sami živjeti?
7) Dijete treba da ima džeparac već od šest godina. Ne veliki, već redovno odvojena suma, kojom ono samo raspolaže. I veoma je važno da novac ne postane sredstvo za manipulaciju. Ne treba da kontrolišete na što dijete troši novac, i odredite iznos u zavisnosti od njegove uspješnosti i ponašanja.
8) Prekomerno preživljavanje djeteta zbog loših ocjena - to je samo ogledalna reakcija odraslih. Ako roditelji mirno reaguju na dvojku ili neuspjeh u sportu, čak i na neke propuste, ako se roditelji osmjehuju, govoreći: "Moje dobro, ne brini", onda je i dijete mirno, stabilno, sigurno će se poraviti u učenju i nalaziti stvari, gdje mu sve uspijeva.
KOMENTARI