Prepoznajte ljude sa niskom emocionalnom inteligencijom - "O ljudima uvijek misle najgore"
Sedam toksičnih pokazatelja koji odaju ljude s niskom emocionalnom inteligencijom
Oni pretpostavljaju najgore u ljudima; Većinu odluka ljudi donose na temelju nepotpunih informacija, što znači da moraju donijeti neke pretpostavke kako bi popunili 'rupe' u znanju. Međutim, kada ta 'nepotpuna informacija' koja se pretpostavlja uključuje tuđe motive, ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom automatski pretpostavljaju da će se drugi ljudi ponašati sebično ili čak zlobno.
Umjesto da pretpostavke temelje na već dobivenim informacijama, imaju tendenciju pretpostavljati samo najgore o ljudima Oni pretpostavljaju stvari i točka; Neki ljudi automatski pretpostavljaju da su njihova iskustva tipična iskustva kroz koja su svi prošli i na temelju toga misle da znaju što su drugi ljudi prošli, bez obzira na stvarnost.
Dakle, ako su odrasli u određenom tipu obitelji pretpostavljaju, najvjerojatnije podsvjesno, da su i svi drugi ljudi odrasli u takvoj obitelji. Ako imaju izražene političke stavove smatraju da i svi ostali 'normalni' ljudi razmišljaju kao i oni te da su iste stvari i njima bitne, A onda kad shvate da tome nije tako onda su iznenađeni, zbunjeni ili čak ljuti na ljude u svojoj okolini.
Zaboravljaju imena; Nitko se ne sjeća imena svih ljudi kojih su upoznali, ali ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom se ni ne trude zapamtiti ih. Budući da je pamćenje imena jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina za izgradnju odnosa s drugim ljudima, ignoriranje te informacije ljudima daje do znanja da im zapravo nije stalo do toga što drugi ljudi misle i osjećaju.
Okreću temu razgovora na sebe; Sociolog Charles Derber objasnio je da u gotovo svakoj međuljudskoj komunikaciji imate mogućnost ponuditi odgovor koji mijenja tijek razgovora i odgovor koji ga nastavlja. Ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom će dati odgovor koji mijenja tijek razgovora.
Na primjer, kad pričate o nekom svojem doživljaju, oni će odgovoriti pričajući o sličnoj stvari koja se njima dogodila i tako će okrenuti razgovor na svoja iskustva. Više pričaju nego što slušaju; Ljudi s koji nemaju razvijenu emocionalnu inteligenciju često preuzimaju glavnu ulogu u razgovorima, najviše zato što se vole slušati kako pričaju.
Pitanje koje si svatko treba postaviti je - Zašto pričam? A to pitanje ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom si rijetko, ako ikad, postavljaju. Rade više stvari odjednom; Ljudi s ovim problem se teško fokusiraju na razgovor te često tijekom razgovora rade i druge stvari - provjeravaju telefone, pričaju o sastanku na koji moraju ići, uglavnom najmanje pozornosti obraćaju na svojeg sugovornika.
Uz to što zaboravljaju imena ljudi, ovakva komunikacija dodatno naglašava kako im sugovornici nisu dovoljno bitni da bi im posvetili svoju pažnju. Teški sugovornici; Iako je to u neku ruku kontradiktorno gore navedenim karakteristikama, u nekim razgovorima ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom se ponašaju kad su primorani svjedočiti na sudu i njihova interakcija s ljudima se svodi na kratke jednosložne odgovore.
Oni pretpostavljaju najgore u ljudima; Većinu odluka ljudi donose na temelju nepotpunih informacija, što znači da moraju donijeti neke pretpostavke kako bi popunili 'rupe' u znanju. Međutim, kada ta 'nepotpuna informacija' koja se pretpostavlja uključuje tuđe motive, ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom automatski pretpostavljaju da će se drugi ljudi ponašati sebično ili čak zlobno.
Umjesto da pretpostavke temelje na već dobivenim informacijama, imaju tendenciju pretpostavljati samo najgore o ljudima Oni pretpostavljaju stvari i točka; Neki ljudi automatski pretpostavljaju da su njihova iskustva tipična iskustva kroz koja su svi prošli i na temelju toga misle da znaju što su drugi ljudi prošli, bez obzira na stvarnost.
Dakle, ako su odrasli u određenom tipu obitelji pretpostavljaju, najvjerojatnije podsvjesno, da su i svi drugi ljudi odrasli u takvoj obitelji. Ako imaju izražene političke stavove smatraju da i svi ostali 'normalni' ljudi razmišljaju kao i oni te da su iste stvari i njima bitne, A onda kad shvate da tome nije tako onda su iznenađeni, zbunjeni ili čak ljuti na ljude u svojoj okolini.
Zaboravljaju imena; Nitko se ne sjeća imena svih ljudi kojih su upoznali, ali ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom se ni ne trude zapamtiti ih. Budući da je pamćenje imena jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina za izgradnju odnosa s drugim ljudima, ignoriranje te informacije ljudima daje do znanja da im zapravo nije stalo do toga što drugi ljudi misle i osjećaju.
Okreću temu razgovora na sebe; Sociolog Charles Derber objasnio je da u gotovo svakoj međuljudskoj komunikaciji imate mogućnost ponuditi odgovor koji mijenja tijek razgovora i odgovor koji ga nastavlja. Ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom će dati odgovor koji mijenja tijek razgovora.
Na primjer, kad pričate o nekom svojem doživljaju, oni će odgovoriti pričajući o sličnoj stvari koja se njima dogodila i tako će okrenuti razgovor na svoja iskustva. Više pričaju nego što slušaju; Ljudi s koji nemaju razvijenu emocionalnu inteligenciju često preuzimaju glavnu ulogu u razgovorima, najviše zato što se vole slušati kako pričaju.
Pitanje koje si svatko treba postaviti je - Zašto pričam? A to pitanje ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom si rijetko, ako ikad, postavljaju. Rade više stvari odjednom; Ljudi s ovim problem se teško fokusiraju na razgovor te često tijekom razgovora rade i druge stvari - provjeravaju telefone, pričaju o sastanku na koji moraju ići, uglavnom najmanje pozornosti obraćaju na svojeg sugovornika.
Uz to što zaboravljaju imena ljudi, ovakva komunikacija dodatno naglašava kako im sugovornici nisu dovoljno bitni da bi im posvetili svoju pažnju. Teški sugovornici; Iako je to u neku ruku kontradiktorno gore navedenim karakteristikama, u nekim razgovorima ljudi s niskom emocionalnom inteligencijom se ponašaju kad su primorani svjedočiti na sudu i njihova interakcija s ljudima se svodi na kratke jednosložne odgovore.
KOMENTARI