Možda je svaka tvoja pogreška bila baš ono što si trebala
Odabir pogrešne osobe koju volimo nas uči na koje se dijelove drugih oslanjamo da ispune naše potrebe
Svi se mi često grizemo zbog prošlosti. Teško je ne činiti to jer smo ipak samo ljudi. Griješimo. Imamo savjest. Osvrćemo se unatrag i razmišljamo u putevima koje smo možda trebali izabrati. Sad se sve čini jasnije i jednostavno. Ali, nije. Nikada nije jednostavno kako se čini. Osvrćemo se i vidimo samo ono što bi dobro završilo da smo odabrali drugu opciju.
Ali zaboravimo na ono što je moglo poći krivu u tom slučaju. Zaboravimo na prilike koje bismo izgubili tim izborom. Zaboravimo da postoji razlog zbog kojeg smo odabrali baš ovaj put, iako sad žalimo. Samo ovaj put je mogao biti ispravan. Možda smo imali potrebu koja je uključivala novac, sigurnost ili priznanje pa smo odabrali ovaj put.
Ali obično smo u potrazi za nematerijalnim i neopipljivim stvarima. U potrazi smo za srećom. Ispunjenjem. Avanturom. Prihvaćanjem. Strašću. A te su potrebe teško mjerljive. Te potrebe se kriju iza naših izbora i često su gorivo za naše pogreške. Zato je lako osvrnuti se i pretpostavljati, ako nismo pronašli to što tražimo.
Lako je pretpostaviti da smo odabrali pogrešno. Čini se kako je drugi put bio jasniji i bolji izbor od ovoga. Ali, istina je da si ovaj put odabrala s razlogom. Iako je bio veći rizik. Iako je bio manje logičan. Iako se sad čini da bi drugi put bio bolji. Ali ti drugi izbor ne bi pružio mir.
Odabrala si ovaj put jer si ga stvarno željela ili je bar bio najbliže onome što si željela. Odabrala si ga jer istinski dio tebe želi biti na njemu. Jer ga tvoja srž želi slijediti. I da nisi odabrala ovaj put, uvijek bi se pitala. Čak i da ti je drugi izbor pružio sve što si željela.
Čak i da si ispala zdravija, bogatija i mudrija nego možeš zamisliti, ne bi mogla uživati. Ne potpuno. Jer dio tebe bi uvijek razmišljao o ovome putu i ovome izboru- mrzila bi samu sebe da ga nisi odabrala. Što da si pristala na ovaj drugi put.
Da si se izložila. Što da jednom u životu prihvatiš sve kako je i da nije drugačije. Ovaj put bi te proganjao da ga nisi odabrala, jednako kao što te sada proganja ovaj drugi. Bilo koji drugi izbor bi opet bio pogrešan. Uvijek odaberemo ono što u tom trenutku najviše trebamo.
Uvijek odaberemo ono što nam daje izvor nade. Možda sve nije ispalo kako si željela. Mnoge velike odluke ne ispadnu. Ali to ne znači da su pogrešne. To znači da smo naučili lekciju koju smo trebali.
Odabir pogrešne osobe koju volimo nas uči na koje se dijelove drugih oslanjamo da ispune naše potrebe. Odabir sigurnosti umjesto avanture uči nas kako se naš um prvo treba osjećati sigurno, a onda ići istraživati. Odabir prilike umjesto sigurnosti nam pokazuje od čega bježimo.
Odabir izolacije nam pokazuje kojih dijelova sebe se bojimo. Možda nam se ne sviđa put koji smo odabrali kad se osvrnemo. Ali, uvijek nešto možemo naučiti. Uvijek. Te lekcije su korisne. Baš smo te lekcije morali naučiti u tom trenutku. Koji god put odaberemo, to je onaj iz kojeg ćemo najviše naučiti.
Svi se mi često grizemo zbog prošlosti. Teško je ne činiti to jer smo ipak samo ljudi. Griješimo. Imamo savjest. Osvrćemo se unatrag i razmišljamo u putevima koje smo možda trebali izabrati. Sad se sve čini jasnije i jednostavno. Ali, nije. Nikada nije jednostavno kako se čini. Osvrćemo se i vidimo samo ono što bi dobro završilo da smo odabrali drugu opciju.
Ali zaboravimo na ono što je moglo poći krivu u tom slučaju. Zaboravimo na prilike koje bismo izgubili tim izborom. Zaboravimo da postoji razlog zbog kojeg smo odabrali baš ovaj put, iako sad žalimo. Samo ovaj put je mogao biti ispravan. Možda smo imali potrebu koja je uključivala novac, sigurnost ili priznanje pa smo odabrali ovaj put.
Ali obično smo u potrazi za nematerijalnim i neopipljivim stvarima. U potrazi smo za srećom. Ispunjenjem. Avanturom. Prihvaćanjem. Strašću. A te su potrebe teško mjerljive. Te potrebe se kriju iza naših izbora i često su gorivo za naše pogreške. Zato je lako osvrnuti se i pretpostavljati, ako nismo pronašli to što tražimo.
Lako je pretpostaviti da smo odabrali pogrešno. Čini se kako je drugi put bio jasniji i bolji izbor od ovoga. Ali, istina je da si ovaj put odabrala s razlogom. Iako je bio veći rizik. Iako je bio manje logičan. Iako se sad čini da bi drugi put bio bolji. Ali ti drugi izbor ne bi pružio mir.
Odabrala si ovaj put jer si ga stvarno željela ili je bar bio najbliže onome što si željela. Odabrala si ga jer istinski dio tebe želi biti na njemu. Jer ga tvoja srž želi slijediti. I da nisi odabrala ovaj put, uvijek bi se pitala. Čak i da ti je drugi izbor pružio sve što si željela.
Čak i da si ispala zdravija, bogatija i mudrija nego možeš zamisliti, ne bi mogla uživati. Ne potpuno. Jer dio tebe bi uvijek razmišljao o ovome putu i ovome izboru- mrzila bi samu sebe da ga nisi odabrala. Što da si pristala na ovaj drugi put.
Da si se izložila. Što da jednom u životu prihvatiš sve kako je i da nije drugačije. Ovaj put bi te proganjao da ga nisi odabrala, jednako kao što te sada proganja ovaj drugi. Bilo koji drugi izbor bi opet bio pogrešan. Uvijek odaberemo ono što u tom trenutku najviše trebamo.
Uvijek odaberemo ono što nam daje izvor nade. Možda sve nije ispalo kako si željela. Mnoge velike odluke ne ispadnu. Ali to ne znači da su pogrešne. To znači da smo naučili lekciju koju smo trebali.
Odabir pogrešne osobe koju volimo nas uči na koje se dijelove drugih oslanjamo da ispune naše potrebe. Odabir sigurnosti umjesto avanture uči nas kako se naš um prvo treba osjećati sigurno, a onda ići istraživati. Odabir prilike umjesto sigurnosti nam pokazuje od čega bježimo.
Odabir izolacije nam pokazuje kojih dijelova sebe se bojimo. Možda nam se ne sviđa put koji smo odabrali kad se osvrnemo. Ali, uvijek nešto možemo naučiti. Uvijek. Te lekcije su korisne. Baš smo te lekcije morali naučiti u tom trenutku. Koji god put odaberemo, to je onaj iz kojeg ćemo najviše naučiti.
KOMENTARI