Priča majke koja je previše zaštitnički nastrojena: „Neću se nikome izvinjavati zbog toga“
Moja ćerka ima 6 godina i nikada je ne ispuštam iz vida. Ona ide u školu, naravno. Imam i dadilju koju volim, i roditelje i prijatelje koji mi pomažu. Ali izvan toga? Nema mnogo mijesta i ljudi kojima bih je ostavila samu. Skoro sam uvijek kraj nje i nije me briga ako me neko osuđuje zbog toga.
Postoji mnogo stvari iz moje prošlosti, mog djetinjstva od kojih bih voljela da me je neko mogao zaštititi. Mnogo duboko traumatičnih i strašnih događaja još uvijek nosim sa sobom, iako mi je 36 godina. Ovi događaji su imali uticaj na moj odnos ima s drugim ljudima, na to kako se ponašam u vezi i na moje samopouzdanje.
I neću se izvinjavati za sve što radim za moju kćerku kako ne bi imala slična iskustva kao ja. Ima definitivno ljudi u mom životu koji bi me nazvali majkom koja je previše zaštitnički nastrojena. Ne zanima me. Jer odlulke koje ja donosim kao roditelj, proizilaze iz mog životnog iskustva.
Znam da u mnogim porodicama ima svega, problema sa alkoholom, drogom, nasilan supružnik, i često se prave ludi kada im djeca malo zastrane, a ja bih na njihovom mjestu intervenisala. Znam i da djeca znaju biti okrutna jedni prema drugima, naročito djevojčice.
A bez odgovarajućeg nadzora odraslih, stvari koje kažu i rade do kasno u noć ponekad mogu ostaviti trajne ožiljke. I mentalne i fizičke. Imam prijatelje koji su odrasli zaštićeni i sigurni. I danas ja imam strahopoštovanje prema tome kakav odnos oni imaju prema svijetu. Imaju samopouzdanje i lakoću kakvu nikad ja nisam imala. To želim svojoj kćerki.
Stvar je u tome da je sve u ravnoteži. Mogu usaditi nezavisnost svojoj kćerki dok još radim na njenoj zaštiti od okruženja koja mogu biti nesigurna. Mogu se osloniti na sopstveni instinkt i prepoznati kada trebam malo popustiti, kao i kada se i dalje moram čvrsto držati svog načina . I mogu izgraditi njezino samopouzdanje, a da je ne gurnem u svijet i očekujem da se sama suoči sa tim.
Postoji ravnoteža. I možete me zvati ovakvom ili onakvom, i to je u redu sve dok moja kćerka bude sigurna. Ovo se dijete u svom životu već suočilo s velikim poteškoćama (usvajanje, samohrana mama, rješavanje problema s hroničnim zdravstvenim stanjem.) U ovom trenutku moja kćerka treba stabilnost, ljubav i zaštitu – a ne više poteškoća za prevladavanje.
I ni na koji se način me nije sramota što sam mama koja joj pruža tu zaštitu.
Postoji mnogo stvari iz moje prošlosti, mog djetinjstva od kojih bih voljela da me je neko mogao zaštititi. Mnogo duboko traumatičnih i strašnih događaja još uvijek nosim sa sobom, iako mi je 36 godina. Ovi događaji su imali uticaj na moj odnos ima s drugim ljudima, na to kako se ponašam u vezi i na moje samopouzdanje.
I neću se izvinjavati za sve što radim za moju kćerku kako ne bi imala slična iskustva kao ja. Ima definitivno ljudi u mom životu koji bi me nazvali majkom koja je previše zaštitnički nastrojena. Ne zanima me. Jer odlulke koje ja donosim kao roditelj, proizilaze iz mog životnog iskustva.
Znam da u mnogim porodicama ima svega, problema sa alkoholom, drogom, nasilan supružnik, i često se prave ludi kada im djeca malo zastrane, a ja bih na njihovom mjestu intervenisala. Znam i da djeca znaju biti okrutna jedni prema drugima, naročito djevojčice.
A bez odgovarajućeg nadzora odraslih, stvari koje kažu i rade do kasno u noć ponekad mogu ostaviti trajne ožiljke. I mentalne i fizičke. Imam prijatelje koji su odrasli zaštićeni i sigurni. I danas ja imam strahopoštovanje prema tome kakav odnos oni imaju prema svijetu. Imaju samopouzdanje i lakoću kakvu nikad ja nisam imala. To želim svojoj kćerki.
Stvar je u tome da je sve u ravnoteži. Mogu usaditi nezavisnost svojoj kćerki dok još radim na njenoj zaštiti od okruženja koja mogu biti nesigurna. Mogu se osloniti na sopstveni instinkt i prepoznati kada trebam malo popustiti, kao i kada se i dalje moram čvrsto držati svog načina . I mogu izgraditi njezino samopouzdanje, a da je ne gurnem u svijet i očekujem da se sama suoči sa tim.
Postoji ravnoteža. I možete me zvati ovakvom ili onakvom, i to je u redu sve dok moja kćerka bude sigurna. Ovo se dijete u svom životu već suočilo s velikim poteškoćama (usvajanje, samohrana mama, rješavanje problema s hroničnim zdravstvenim stanjem.) U ovom trenutku moja kćerka treba stabilnost, ljubav i zaštitu – a ne više poteškoća za prevladavanje.
I ni na koji se način me nije sramota što sam mama koja joj pruža tu zaštitu.
KOMENTARI