Iskrena priča o starenju: „Starost ne treba da plaši, odlučite se da živite život bez straha“
Bilo je to uoči mog rođendana. Trebala sam slaviti, ali umjesto toga ležala sam na svom krevetu, užasnuta idejom da starim.
Moja najbolja prijateljica bila je sa mnom kao podrška, i pokušavala me uvjeriti da nisam stara i da pretjerujem. Nisam slušala, a kad je sat otkucao ponoć, vrisnula sam tako jako da je odjeknulo sobom. Neko je mogao pomisliti da me muče. Ali ja sam bila u svojoj studentskoj sobi. Imala sam 19 godina.
Čak i tada, donekle sa znala da zaista pretjerujem. Ali nisam se mogla otarasiti doživljaja starosti. Ne mogu sad tačno da se sjetim šta je prolazilo kroz moju glavu tada, ali znam da sam se osjećala da gubim djetinjstvo i mladost. Toliko sam osjećala opsednutost kulturom mladosti i ljepote da sam željela da se zaglavim u vremenskoj kapsuli, a opet živim pun, zdrav i dug život.
Mnogo, mnogo godin kasnije i dalje se borim sa starenjem, ali sada sam mnogo bolje zahvaljujući maloj psihološkoj obuci, malo božanske mudrosti i učenju preko tuđih iskustava sa starenjem. Nije iznenađujuće da se puno mladih žena već osjeća kao da žive pod utiskom da se niko neće brinuti o njima kad ostare.
Budimo iskreni, društvo baš i ne vrijednuje starije osobe. Pogledajte bilo koji broj lijepih slika u časopisima, novinama, televiziji ili na internetu. Primjetan je izostanak starijih ljudi (prevod: ne postoje). Ili kad ih vidimo, često se prikazuju u ne baš dobrom svjetlu.
Koliko je teško dočarati slike starijeg, bolesnog gospodina u staračkom domu sa nekim ko ga šeta i koji je zavisan o drugima za svoje svakodnevne potrebe? Ili stariju ženu bez zuba i lošom koordinacijom koja stvari lako zaboravlja i osjeća se usamljeno?
To nas ne tjera baš da skačemo od sreće kad razmišljamo o starosti. Iako je istina da ima puno starijih ljudi koji se uklapaju u ove opise, loše zdravlje i, iskreno, loš život nije isključivo vezan za starije, a postoji mnogo starijih ljudi koji vode pun, produktivan život.
Pogledajmo pobliže ovaj fenomen kako bismo izbjegli da upadnemo u istu zamku straha od starenja kao i ja. "Bez obzira koliko imam godina, uvijek ćeš biti starija od mene", rekla je moja lijepa rođaka. Kao da su moje godine u odnosu na njene neka vrsta spasenja koje ju je spriječilo da se suoči sa sopstvenim strijepnjama oko starenja.
Jer kad je bila sa mnom uvijek bi bila "mlada". A biti mlada je sve. To je vrhunac ljepote, vitalnosti i najuzbudljivijeg razdoblja u našem životu. Tako pokušavamo zaustaviti proces starenja, proces koji se događa od rođenja. Ali to je biološki nemoguće učiniti. Zato bježimo od svega starog.
Postoji razlog zašto je industrija ljepote, koja nas uvodi u nadu vječne mladosti, gormovit biznis. Ja volim kozmetične proizvode, ali može biti problematično kada konzumiramo proizvode kao način da se nosimo sa strahom od starenja. Previše nas kad pogleda uanazd razmišlja „gdje nam je život otišao“, kuda ide život jer smo ga proveli u strahu.
Iako se izazovi svojstveni odrastanju mogu osjećati izolovano, to je sve sa čime se moramo suočiti. Ili ostarimo ili umiremo mladi, a rekla bih da je prva bolja alternativa. Dakle, jedan od načina da se nosite s ovom dilemom je da odaberete živjeti najbolji život u dobu u kojem ste upravo sada.
Za pet, deset, pa čak i dvadeset godina možete se sa žaljenjem osvrnuti na to da svoj život niste proživjeli potpunije, ili se možete okrenuti i reći „živjela sam.“ Šta želiš da kaže tvoja starija verzija vas ovoj vama sad? Živite život na takav način da će vam starija ja biti zahvalna.
Život je pun dobitaka i gubitaka, a kako postajemo stariji gubimo mladost, ali postajemo više ono što jesmo, a naš pogled na život, starost i ljepotu se širi. Sigurno je da nisam ove dileme oko starosti potpuno razradila, ali znam da ako balansiramo perspektivu starenja, ona koja nam omogućava da budemo otvoreniji za promjene koje život donosi, mi možemo biti slobodni. A to je uvijek lijepo.
Izvor: infpult.info
Moja najbolja prijateljica bila je sa mnom kao podrška, i pokušavala me uvjeriti da nisam stara i da pretjerujem. Nisam slušala, a kad je sat otkucao ponoć, vrisnula sam tako jako da je odjeknulo sobom. Neko je mogao pomisliti da me muče. Ali ja sam bila u svojoj studentskoj sobi. Imala sam 19 godina.
Čak i tada, donekle sa znala da zaista pretjerujem. Ali nisam se mogla otarasiti doživljaja starosti. Ne mogu sad tačno da se sjetim šta je prolazilo kroz moju glavu tada, ali znam da sam se osjećala da gubim djetinjstvo i mladost. Toliko sam osjećala opsednutost kulturom mladosti i ljepote da sam željela da se zaglavim u vremenskoj kapsuli, a opet živim pun, zdrav i dug život.
Mnogo, mnogo godin kasnije i dalje se borim sa starenjem, ali sada sam mnogo bolje zahvaljujući maloj psihološkoj obuci, malo božanske mudrosti i učenju preko tuđih iskustava sa starenjem. Nije iznenađujuće da se puno mladih žena već osjeća kao da žive pod utiskom da se niko neće brinuti o njima kad ostare.
Budimo iskreni, društvo baš i ne vrijednuje starije osobe. Pogledajte bilo koji broj lijepih slika u časopisima, novinama, televiziji ili na internetu. Primjetan je izostanak starijih ljudi (prevod: ne postoje). Ili kad ih vidimo, često se prikazuju u ne baš dobrom svjetlu.
Koliko je teško dočarati slike starijeg, bolesnog gospodina u staračkom domu sa nekim ko ga šeta i koji je zavisan o drugima za svoje svakodnevne potrebe? Ili stariju ženu bez zuba i lošom koordinacijom koja stvari lako zaboravlja i osjeća se usamljeno?
To nas ne tjera baš da skačemo od sreće kad razmišljamo o starosti. Iako je istina da ima puno starijih ljudi koji se uklapaju u ove opise, loše zdravlje i, iskreno, loš život nije isključivo vezan za starije, a postoji mnogo starijih ljudi koji vode pun, produktivan život.
Pogledajmo pobliže ovaj fenomen kako bismo izbjegli da upadnemo u istu zamku straha od starenja kao i ja. "Bez obzira koliko imam godina, uvijek ćeš biti starija od mene", rekla je moja lijepa rođaka. Kao da su moje godine u odnosu na njene neka vrsta spasenja koje ju je spriječilo da se suoči sa sopstvenim strijepnjama oko starenja.
Jer kad je bila sa mnom uvijek bi bila "mlada". A biti mlada je sve. To je vrhunac ljepote, vitalnosti i najuzbudljivijeg razdoblja u našem životu. Tako pokušavamo zaustaviti proces starenja, proces koji se događa od rođenja. Ali to je biološki nemoguće učiniti. Zato bježimo od svega starog.
Postoji razlog zašto je industrija ljepote, koja nas uvodi u nadu vječne mladosti, gormovit biznis. Ja volim kozmetične proizvode, ali može biti problematično kada konzumiramo proizvode kao način da se nosimo sa strahom od starenja. Previše nas kad pogleda uanazd razmišlja „gdje nam je život otišao“, kuda ide život jer smo ga proveli u strahu.
Iako se izazovi svojstveni odrastanju mogu osjećati izolovano, to je sve sa čime se moramo suočiti. Ili ostarimo ili umiremo mladi, a rekla bih da je prva bolja alternativa. Dakle, jedan od načina da se nosite s ovom dilemom je da odaberete živjeti najbolji život u dobu u kojem ste upravo sada.
Za pet, deset, pa čak i dvadeset godina možete se sa žaljenjem osvrnuti na to da svoj život niste proživjeli potpunije, ili se možete okrenuti i reći „živjela sam.“ Šta želiš da kaže tvoja starija verzija vas ovoj vama sad? Živite život na takav način da će vam starija ja biti zahvalna.
Život je pun dobitaka i gubitaka, a kako postajemo stariji gubimo mladost, ali postajemo više ono što jesmo, a naš pogled na život, starost i ljepotu se širi. Sigurno je da nisam ove dileme oko starosti potpuno razradila, ali znam da ako balansiramo perspektivu starenja, ona koja nam omogućava da budemo otvoreniji za promjene koje život donosi, mi možemo biti slobodni. A to je uvijek lijepo.
Izvor: infpult.info
KOMENTARI