Čežnja za ljubavlju druge osobe je zapravo čežnja za samim sobom
Fenomenalan tekst koji bi trebali da pročitate
On(a) vam je prvo na što pomislite ujutro kada se probudite i zadnje na što pomislite prije spavanja. Puni ste ideala i očekivanja, snova o tome kako se vaša veza razvija i ljubav jača. Dajete sve od sebe jer negdje duboko u sebi nosite uvjerenje da ljubav sve pobjeđuje.
No, kako vrijeme prolazi, uviđate kako se snovi ne ostvaruju, kako ne dobijate ono što očekujete i kako vaša ljubav nije dovoljna. No, ne odustajete. Nakon svakog razočaranja skupite svoje ostatke i trudite još više i jače. Mislite, ovaj put mora partner osjetiti kako se ja trudim i koliko ga volim i uzvratiti mi istom mjerom.
No, to se ne događa i nikada se neće ni dogoditi. Jer ovdje se ne radi o ljubavi koja daje i prima, već o programima iz kojih živimo svoje projekcije i neispunjena očekivanja. Ako imate sreće, dogoditi će se nešto što će vas lupiti po glavi i srcu toliko da nećete više moći ne vidjeti istinu i negirati vlastiti bol koju dinamika ovakvog odnosa uporno pokušava osvijestiti u vama.
Ta duboka čežnja koju nosimo u sebi i koju smatramo velikom ljubavlju je zapravo čežnja za samim sobom, za onim dijelom sebe koji smo negdje davno napustili jer je bilo previše bolno suočiti se s njime. Sav bol koji doživljavamo u odnosu koji ne ispunjava naša očekivanja je zapravo taj stari bol koji druga osoba izvlači na površinu.
To je poklon. Iako ružno zapakiran, to je ipak jedan veliki, ogroman poklon od života i te osobe. U konačnici, taj partner koji vam nije spreman uzvratiti ljubav na način koji vi to očekujte je isto netko tko se ne želi suočiti sa svojim bolom pa izabire život u drami.
Ako je netko uspio da nas dovede do točke osvještenja svojim postupcima i povrjeđivanjima, trebamo mu biti zahvalni i uzvratiti mu tako da ga pustimo da sam nađe svoj put i svoju neovisnost dopuštajući mu da se sam izbori sa svojim demonima.
To je prekretnica na kojoj se događa transformacija, gdje smo konačno spremni odbaciti iluzije djetinjstva, preuzeti odgovornost za vlastiti život i podići svoje standarde na jednu višu razinu. Staviti sebe na prvo mjesto.
Vratiti se u svoj centar. Osjetiti onu poniznost služenja koja ne očekuje od drugog jer zna da sve što treba već u njoj prebiva. Tek tada smo spremni za ljubav kakvu očekujemo. Jer smo je spremni dati. S ljubavlju, Patricija
Napisala: Patricija Simov / zivotnizaokret.com/trening-i-edukacija/
On(a) vam je prvo na što pomislite ujutro kada se probudite i zadnje na što pomislite prije spavanja. Puni ste ideala i očekivanja, snova o tome kako se vaša veza razvija i ljubav jača. Dajete sve od sebe jer negdje duboko u sebi nosite uvjerenje da ljubav sve pobjeđuje.
No, kako vrijeme prolazi, uviđate kako se snovi ne ostvaruju, kako ne dobijate ono što očekujete i kako vaša ljubav nije dovoljna. No, ne odustajete. Nakon svakog razočaranja skupite svoje ostatke i trudite još više i jače. Mislite, ovaj put mora partner osjetiti kako se ja trudim i koliko ga volim i uzvratiti mi istom mjerom.
No, to se ne događa i nikada se neće ni dogoditi. Jer ovdje se ne radi o ljubavi koja daje i prima, već o programima iz kojih živimo svoje projekcije i neispunjena očekivanja. Ako imate sreće, dogoditi će se nešto što će vas lupiti po glavi i srcu toliko da nećete više moći ne vidjeti istinu i negirati vlastiti bol koju dinamika ovakvog odnosa uporno pokušava osvijestiti u vama.
Ta duboka čežnja koju nosimo u sebi i koju smatramo velikom ljubavlju je zapravo čežnja za samim sobom, za onim dijelom sebe koji smo negdje davno napustili jer je bilo previše bolno suočiti se s njime. Sav bol koji doživljavamo u odnosu koji ne ispunjava naša očekivanja je zapravo taj stari bol koji druga osoba izvlači na površinu.
To je poklon. Iako ružno zapakiran, to je ipak jedan veliki, ogroman poklon od života i te osobe. U konačnici, taj partner koji vam nije spreman uzvratiti ljubav na način koji vi to očekujte je isto netko tko se ne želi suočiti sa svojim bolom pa izabire život u drami.
Ako je netko uspio da nas dovede do točke osvještenja svojim postupcima i povrjeđivanjima, trebamo mu biti zahvalni i uzvratiti mu tako da ga pustimo da sam nađe svoj put i svoju neovisnost dopuštajući mu da se sam izbori sa svojim demonima.
To je prekretnica na kojoj se događa transformacija, gdje smo konačno spremni odbaciti iluzije djetinjstva, preuzeti odgovornost za vlastiti život i podići svoje standarde na jednu višu razinu. Staviti sebe na prvo mjesto.
Vratiti se u svoj centar. Osjetiti onu poniznost služenja koja ne očekuje od drugog jer zna da sve što treba već u njoj prebiva. Tek tada smo spremni za ljubav kakvu očekujemo. Jer smo je spremni dati. S ljubavlju, Patricija
Napisala: Patricija Simov / zivotnizaokret.com/trening-i-edukacija/
KOMENTARI