"Sa djecom nema svađe, mora se znati ko je roditelj, a ko dijete" - A. Kurpatov o roditeljstvu

Odnos u kom roditelj pritiska i vrijeđa dijete donosi djetetu uvijek osjećaj poniženja, nepravde, osjeća se nedostojno i trpi zbog kazne. 

Ovakav odnos može dovesti do toga da dijete u sebi probudi revolt i poželi da postane grubo prema roditelju koji se ovako ponaša – to je znak da dijete ne osjeća autoritet roditelja, uprkos svemu. 

Dijete je biće koje ima svoje mišljenje, svoj odnos prema problemu, ima svoju ličnost i roditelji treba to da poštuju i da pokažu da ga cijene, a ne da se ponašaju kao da ih ne zanima dječije razmišljanje. Frazom „vidjećeš kad porasteš..“ roditelj nesvjesno vrši pritisak na dijete. 

Šta će vidjeti, zašto nije dostojno da vidi sad? Ponekad djeca kažu rečenice kao „kad porastem neću biti kao moj tata/moja mama!“. Takve i slične izjave govore da su djeca spoznala nedostatke u odgojnom procesu koji su vodili njihovi roditelji. 

Iako vam može zvučati smiješno ili čak simpatično, ovo dokazuje da dijetetu roditelji nisu autoritet. TREBA DA SE ZNA KO JE RODITELJ Uvijek treba da se zna hijerarhijski red – ko je roditelj, a ko dijete. Mora se znati ko je autoritet, a to roditelji često zaborave, pa ulaze sa djecom u svađe i rasprave.

Bez obzira na sve nedostatke roditelja, dijete treba da ih sluša i poštuje njihov autoritet inače će potpuno da izgubi pojam o hijerarhiji, što može da utiče na dijete u odraslom dobu: imaće probleme sa profesorima, šefom, neće moći da shvati autoritativni odnos i razvijaće traume i to sve samo zato jer nije sposobno da objektivno sagleda svoje mjesto na društvenoj ljestvici. 

To može da dovede do trajnog nezadovoljstva. A takav čovjek teško može da pronađe mjesto gdje će se osjećati dobro. Ovo se odnosi i na djevojčice i na dječake. Poljuljan odnos sa roditeljima kasnije može da dovede do lošeg odnosa sa partnerom. 

HRONIČNO NEZADOVOLJSTVO JE ISHOD? Ukoliko se izmaknemo i pokušamo da problem posmatramo objektivno sa strane zaista nam djeluje kao nepravilan. Važno je da posmatramo i mentalno stanje djece koja odrastaju u ovakvim odnosima. 

Kod njih se razvija patološka potreba za vođstvom, moraju da budu glavni po svaku cijenu, a nikada nisu istinski zadovoljni svojim životom. To je put za hronično nezadovoljstvo – i svjesno i nesvjesno. 

Supraništvo između roditelja i djece je prvi korak za formiranje neurotičnog i impulsivnog karaktera kod djeteta. I to je zapravo najbolji slučaj koji će dovesti do hroničnog nezadovoljstva sobom, svojim životom i svojim uspjesima, ali i nezadovoljstva zbog drugih, a posljedice mogu biti i ozbiljnije.