Draga ženo, budi najbolja verzija sebe - Koga briga šta će o tebi misliti jedan muškarac ili njih pet

Odgojile su me dvije žene koje su bile totalno različite, dva različita svijeta. Jedna je bila pokorna, a druga prkosna. Jedna mekada i nježna, a druga gruba i oštra. 

I jedna i druga su pokušale da me nauče stvarima za koje su mislile da će mi trebati. Učile su me o životu onako kako su one znale. U meni su se izmješale te dvije žene jedna nježna koja je spremna da zaplače i na ružan pogled, i ona koja je bila u stanju da krvari i da se smije. 

Ova druga je opasna i za mene i za druge. Ona je u stanju da te povrijedi kako bi se zaštitila iako joj se srce slama što te je povrijedila. Ona je čak u stanju povrijediti sebe kako bi sebi ispunila obećanje koje je dala. Moja baka je bila pravi primjer poslušne žene. Ona je naučena da bude takva. 

Za nju nije postojalo odbijanje želja i zapovijedi muškarca koji joj je drag. Pa kad bi na primjer njen unuk spomenuo da je žedan ona bi već išla sa čašom vode prema njemu. Bila je u stanju ustati u ponoć da mu spremi omiljeno jelo. Primjećujem da su se ti njeni postulati primili u mozgove mnogih mladih žena. U današnje vrijeme obrazovane, školovane i sposobne žene trpe mnoge stvari. 

Trpe da njihov muškarac radije gleda utakmicu ili ode u kafanu nego da gleda nju ili izvede nju na večeru. Trpe da ostavlja svoj prljav veš svuda po kući, trpe da im neko uzima platu i da im određuje šta da kupe. Žene su danas više zaostale nego prije sto godina. Tada su morale da trpe jer su bile finansijski ovisne od muškarca. 

Žene danas trpe da budu nevoljene, nezagrljenei neljubljene. Ubjedile su same sebe da je to normalno. Žene pristaju na rutinski seks u misionarskoj pozi dok u glavi razmišljaju o spisku za kupovinu. One pristaju da rađaju djecu da bi spasile brak sa muškarcem jer njegova svrha je ispunjena tek kada te oplodi i ti mu rodiš bar troje djece. 

Ona druga krajnost koja me je odgajala naučila me da u životu ne treba nikoga da trpim. Čak ni svoju djecu. Kod nje je sve moralo biti racionalno i nikada nisam bila bezuslovno i bezrezervno na prvom mjestu samo zato što sam dijete. Ona me naučila da se kroz život boriš tako što ćeš biti jaka i odrasla. 

Ona me naučila da moras da savladaš život i da ustaneš čak i kada te on nokautira. Naučila me kako da hodam prkosno i uspravno. Naučila me da budem zauvijek svoja i da jedino tako mogu biti nečija i da nikada ne budem ono što nisam da bih bila prihvaćena u društvu. 

Iako je u meni povremeno budila neopisivu ljutnju zbog grubosti kojom je pokušavala da me odvoji od preemotivnog dijela mene, naučila me kako da budem žena. Naučila me da se srce sluša, ali i mozak. Naučila me da volim, ali i da se čuvam, da biram muškarca sa kojim ću željeti da budem bolja, a ne ugodnija. 

Naučila me da je u redu plakati iza zatvorenih vrata kupatila kada niko ne vidi i da se poslije toga ustane, umije i osmjehne. Žao mi je onih koji su učene pogrešno, koje se bude svako jutro mrze sebe i onoga pored sebe.