Tako to ide: najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio.

“Takve su, znate, osetljive osobe. Osete duplo, čuju ranije. Zato što tačno jedan korak ispred njih hoda njihova duša.”


1) ” Ti uvek znaš najlepše reči, ti čak i ćutiš više od svih. Ti imaš smeh koji sve leči, ti od psovke načiniš stih.” 2) “Valjda sam zaljubljen. I da jesam, ne mogu joj reći. Znam, rekla bi: Ti si svoju šansu imao.” 3) I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam.

4) “Nije ti svaka bila u rečima. Neka ti je bila i u srcu, ali si ćutao o njoj. Ja znam i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome.” 5) “Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.”



6) “Bila je neko ko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A voleo sam je. I ona je mene volela. Svi su to znali, osim nas.” 7) “Nije ti svaka bila u rečima. Neka ti je bila i u srcu, ali si ćutao o njoj. Ja znam i ti znaš, da se prave ljubavi ne spominju nikada i nikome.”

8) “Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.” 9) “Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam malo slobode, a puno ljubavi i razumevanja. Znaš, jednog dana bih voleo da je moje dete zove mama.”



10) “Ne mogu biti tu za nju, a uvek ću očekivati da on bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona mene bi.” 11) “Ja i dalje čekam tvoj poziv. Poruku. Izvinjenje. Nešto što će nas ponovo spojiti.”

Pokreće Blogger.