Ne preuzimajte odgovornost za sreću nesrećnog čovjeka
To se ne odnosi samo na vašu ženu ili muškarca, već i na vaše roditelje, braću i sestre, prijatelje, bake i djedove
Ponekad postoje situacije kada iz nekog razloga odlučujemo da "spasimo" "nesrećnog" čovjeka. Uslovno spasimo i uslovno nesrećnog, naravno. Upoznali ste momka, a njega je nedavno ostavila djevojka, srce mu je slomljeno, treba ga izliječi. I koristimo kompletan program za liječenje.
Ili je neko povredio djevojku, a vi ste došli na njegovo mjesto kao spasitelj. Ja vam ne nudim savjet, samo saslušajte, molim vas, šta ću reći: ZDRAVI ODNOSI POČINJU SA DVIJE ZDRAVSTVE OSOBE I to je pravilo. Prvo, svako treba da izliječi sebe, možete djelimično pomoći, ali ne žurite da se približite dok čovjek ne razumije sebe.
Zdrava ličnost to je normalna, adekvatna osoba koja zna svoje vrline i ne omalovažava ih, ali i iskreno vidi svoje nedostatke. Svaka osoba ima slabe i jake strane, tako je stvorena po prirodi. Nema savršenih ljudi, a savršenih neurotika ima više nego dovoljno.
Zdrava ličnost je svjesna svojih potreba, umije da govori o svojim osjećanjima, pokazuju emocije, ima konstruktivan pristup u rješavanju problema u odnosima ( problemi se uvijek javljaju - sastavni su dio života na putu bilo koga rastućeg čovjeka kao ličnosti), zna da voli, i što je najvažnije, zdrava osoba preuzima odgovornost za sopstvenu sreću u vezi.
Osjećate li razliku? Ne treba niko da vas čini srećnim - niko vam ne duguje ništa. Ako uvijek spasavate nekoga, stalno nešto žrtvujete, živite za nekog drugog, zaustavite se malo. Razmotrite sebe, analizirajte prošle odnose, roditeljsko-dječija vezivanja. Možda ste fiksirani na nekom ponavljajućem scenariju?
Jasno je da nijesmo svi na tom nivou svjesnosti, ali birajte sebi partnera po svojoj zrelosti. Probajte, barem. Sada ću objasniti zašto je to važno. Na primjer, vi ste zrela osoba, unutra slobodna, i u principu, prisustvo ili odsustvo nekog drugog pored vas ne čini vas mnogo srećnijim ili nesrećnijim. Naravno, ako je voljena osoba pored vas srećniji ste, to je dodatna sreća vašoj sreći.
Ako ona ode, i dalje ćete živjeti srećan život, i njen izbor ćete prihvatiti. Protugovati, naravno, ali život vam se neće srušiti. Ako je druga osoba isto tako zrela, tada ćete početi svjesan odnos (sa željom da budete zajedno cio život), i na kraju, ako se to zaista dogodi, takođe je svjesan izbor. Ali ako druga osoba nije sasvim zrela, onda se javlja druga situacija.
Prvo je on/ona oduševljen vašom zrelošću, divi vam se, ali postepeno kod njega / nje se formira jaka vezanost. I čini se da to nije loše, svi tako žive, čak je i prijatno čuti sve te "ne mogu da živim bez tebe", "umrijeću bez tebe", ali u jednom trenutku počne to da vas umara. To jest, za tu osobu, nije on i njegov put, njegov razvoj centar njegovog života, već Vi.
A ako odjednom odlučite da odete ili izađete iz njegovog života, tada se kod njega sve ruši. Vi kao zrela osoba shvatate da mu je bolno, teško, ali nećete ostati s njim bilo zbog sažaljenja ili nečega drugog. Shvatate li na šta mislim?
"Ljepljiva" ljubav jednom počinje da opterećuje zrelu osobu. Da, naravno, može se spasiti, može se razvijati drugi, često se dešava - da neko nekoga razvija. Ali ovo znam po sebi: dok razvijaš druge, vrlo često sam tapkaš u istom mjestu.
Ljudi iz nekog razloga imaju različite nivoe razvoja, a prema još jednoj od mojih teorija, imaju i različite životne zadatke. Neko igra u profesionalnoj ligi, neko - u amaterskoj. I nema tu varijanti lošijih ili boljih. Samo dva igrača iz profesionalne lige mogu pokazati jaču igru, motivisati jedni druge na rast.
Ako dvije ličnosti nijesu sasvim zrele - to nije toliko velika nevolja. Tu je priča dramatična, obično sa iskustvima, razdvajanja, uvreda, - svi mi prolazimo kroz slične faze. Ali, ako čovjek nije prošao, budite pažljivi prema srcu druge osobe! Uvijek treba biti pažljiv prema srcu druge osobe, ali prije nego što preuzmete odgovornost za njegovu sreću, osvijestite svoje scenarije i traume.
Ne preuzimajte odgovornost za sreću nesrećne osobe. Ovo se odnosi ne samo na vašeg partnera, već i na vaše roditelje, braću i sestre, prijatelje, djedove i babe. Saosjećajte, pomažite, ali ne budite štaka za njih. "Niko neće odraditi za tebe tvoj unutrašnji posao."
Ne možete živeti za drugoga njegov sopstveni život. Jednom će takve priče postati nepodnošljivi teret za toga ko je sebi nametnuo visoke ciljeve. Naravno, ovo ne važi za sve ljude koji žive na ovom svijetu. Ali oni na koje se ne odnosi, mislim, nikad neće ni pročitati ovaj post.
Ponekad postoje situacije kada iz nekog razloga odlučujemo da "spasimo" "nesrećnog" čovjeka. Uslovno spasimo i uslovno nesrećnog, naravno. Upoznali ste momka, a njega je nedavno ostavila djevojka, srce mu je slomljeno, treba ga izliječi. I koristimo kompletan program za liječenje.
Ili je neko povredio djevojku, a vi ste došli na njegovo mjesto kao spasitelj. Ja vam ne nudim savjet, samo saslušajte, molim vas, šta ću reći: ZDRAVI ODNOSI POČINJU SA DVIJE ZDRAVSTVE OSOBE I to je pravilo. Prvo, svako treba da izliječi sebe, možete djelimično pomoći, ali ne žurite da se približite dok čovjek ne razumije sebe.
Zdrava ličnost to je normalna, adekvatna osoba koja zna svoje vrline i ne omalovažava ih, ali i iskreno vidi svoje nedostatke. Svaka osoba ima slabe i jake strane, tako je stvorena po prirodi. Nema savršenih ljudi, a savršenih neurotika ima više nego dovoljno.
Zdrava ličnost je svjesna svojih potreba, umije da govori o svojim osjećanjima, pokazuju emocije, ima konstruktivan pristup u rješavanju problema u odnosima ( problemi se uvijek javljaju - sastavni su dio života na putu bilo koga rastućeg čovjeka kao ličnosti), zna da voli, i što je najvažnije, zdrava osoba preuzima odgovornost za sopstvenu sreću u vezi.
Osjećate li razliku? Ne treba niko da vas čini srećnim - niko vam ne duguje ništa. Ako uvijek spasavate nekoga, stalno nešto žrtvujete, živite za nekog drugog, zaustavite se malo. Razmotrite sebe, analizirajte prošle odnose, roditeljsko-dječija vezivanja. Možda ste fiksirani na nekom ponavljajućem scenariju?
Jasno je da nijesmo svi na tom nivou svjesnosti, ali birajte sebi partnera po svojoj zrelosti. Probajte, barem. Sada ću objasniti zašto je to važno. Na primjer, vi ste zrela osoba, unutra slobodna, i u principu, prisustvo ili odsustvo nekog drugog pored vas ne čini vas mnogo srećnijim ili nesrećnijim. Naravno, ako je voljena osoba pored vas srećniji ste, to je dodatna sreća vašoj sreći.
Ako ona ode, i dalje ćete živjeti srećan život, i njen izbor ćete prihvatiti. Protugovati, naravno, ali život vam se neće srušiti. Ako je druga osoba isto tako zrela, tada ćete početi svjesan odnos (sa željom da budete zajedno cio život), i na kraju, ako se to zaista dogodi, takođe je svjesan izbor. Ali ako druga osoba nije sasvim zrela, onda se javlja druga situacija.
Prvo je on/ona oduševljen vašom zrelošću, divi vam se, ali postepeno kod njega / nje se formira jaka vezanost. I čini se da to nije loše, svi tako žive, čak je i prijatno čuti sve te "ne mogu da živim bez tebe", "umrijeću bez tebe", ali u jednom trenutku počne to da vas umara. To jest, za tu osobu, nije on i njegov put, njegov razvoj centar njegovog života, već Vi.
A ako odjednom odlučite da odete ili izađete iz njegovog života, tada se kod njega sve ruši. Vi kao zrela osoba shvatate da mu je bolno, teško, ali nećete ostati s njim bilo zbog sažaljenja ili nečega drugog. Shvatate li na šta mislim?
"Ljepljiva" ljubav jednom počinje da opterećuje zrelu osobu. Da, naravno, može se spasiti, može se razvijati drugi, često se dešava - da neko nekoga razvija. Ali ovo znam po sebi: dok razvijaš druge, vrlo često sam tapkaš u istom mjestu.
Ljudi iz nekog razloga imaju različite nivoe razvoja, a prema još jednoj od mojih teorija, imaju i različite životne zadatke. Neko igra u profesionalnoj ligi, neko - u amaterskoj. I nema tu varijanti lošijih ili boljih. Samo dva igrača iz profesionalne lige mogu pokazati jaču igru, motivisati jedni druge na rast.
Ako dvije ličnosti nijesu sasvim zrele - to nije toliko velika nevolja. Tu je priča dramatična, obično sa iskustvima, razdvajanja, uvreda, - svi mi prolazimo kroz slične faze. Ali, ako čovjek nije prošao, budite pažljivi prema srcu druge osobe! Uvijek treba biti pažljiv prema srcu druge osobe, ali prije nego što preuzmete odgovornost za njegovu sreću, osvijestite svoje scenarije i traume.
Ne preuzimajte odgovornost za sreću nesrećne osobe. Ovo se odnosi ne samo na vašeg partnera, već i na vaše roditelje, braću i sestre, prijatelje, djedove i babe. Saosjećajte, pomažite, ali ne budite štaka za njih. "Niko neće odraditi za tebe tvoj unutrašnji posao."
Ne možete živeti za drugoga njegov sopstveni život. Jednom će takve priče postati nepodnošljivi teret za toga ko je sebi nametnuo visoke ciljeve. Naravno, ovo ne važi za sve ljude koji žive na ovom svijetu. Ali oni na koje se ne odnosi, mislim, nikad neće ni pročitati ovaj post.
KOMENTARI