Ljubav za koju trebate da molite nije ljubav - To je nedostatak dostojanstva i poštovanja sebe

Niko nas ne može učiniti nesrećnim bez naše dozvole


​Ljubav koja je milostinja nije ljubav: to je nedostatak dostojanstva i poštovanja sebe. Zato što voljeti nekoga znači brinuti se o njemu ne izazivajući mu bol i patnju. ​Zbog toga se treba kloniti lažnih ljubavi i poštedjeti sebe bola, inače to znači da ne volite.

Voljeti je, prvi korak ka življenju ljubavi na pravi način, kako ne biste upali u manipulaciju ili maltretiranje. Vjerovatno kada se nalazimo u takvoj situaciji, mislimo da je patnja neizbježna, ali u stvarnosti to nije tako.



​Svako ljudsko biće je u stanju da prevaziđe sebe samog, kako bi spriječilo da drugi iskoriste njegova osjećanja, i da procijeni da li je takve odnose bolje zatvoriti, jer ne nude nikakvu radost, ni mir, ni lični rast. piše bebamur com

Žaljenje što nas ne vole oni koje volimo Shvatiti da neko koga volimo nas ne voli i reći zbogom zauvijek, ili shvatiti da neko ne pokazuje pažnju i naklonost koju zaslužujemo, to zahtijeva period "žalosti". Zahtijeva od nas da stvorimo lični prostor da bismo razumjeli šta nam se dogodilo.



Period za razmišljanje i prevazilaženje, jer bol koji osjećamo kada shvatimo da neko ne voli nas, oslobađa emocije koje mogu da nas jedu iznutra. Smatramo da je ta osoba izdala naša osjećanja i poigrala se našom sposobnošcu da volimo.

Dajmo sebi malo vremena da se naljutimo, da negiramo realne činjenice, da maštamo, da budemo užasnuti, da shvatimo koji djelovi nas su polomljeni a koji su netaknuti, da rekonstruišemo osjećanja koja doživljavamo.

Sve ovo je od suštinskog značaja da bismo voljeli, da bismo se osjećali važnim i cijenili sami sebe. Na kraju krajeva, kada ostavimo "ne-ljubav" za sobom, započinje proces emocionalne slobode koja će nas dovesti do dobrobiti i pomoći će nam da se oslobodimo bola.

Nedostatak interesovanja uništava naklonost Ljubav se mora pokazati, ali ne moliti. Ako ne radimo tako znači da potčinjavamo naše sposobnosti da volimo, postajemo žrtve najgoreg ubice: ravnodušnosti. Indiferentnost se zasniva na neravnoteži odnosa i nalazi svoju podršku u slabosti osnova na kojima smo izgradili naš odnos.

Ne postoji ništa bolje od ispoljavanja kontinuirane nezainteresovanosti da počnemo da otvoramo oči, čak i kada bismo željeli da ih zatvorimo da ne vidimo. Tada shvatamo da nijesu sve ljubavi prave ljubavi, da ljubav nije uvijek uzajamna, i da biti srećan u paru znači smijati se zajedno, biti saborci i dobri ljubavnici.

Tek kada nema laži, izgovora i nedostatak interesovanja, zemlja može biti dovoljno plodna da rodi ljubav koja se zasniva na slobodi ponašanja, a ne na zloupotrebi. Odnosi koji su vrijedni su oni u kojima imamo slobodu izbora, oni u kojima osjećamo bliskost, oni zasnovani na zahvalnosti, zajedničkom vremenu i osjećanjima uzajamne naklonosti.

Treba da volimo jedni druge i njegujemo samopoštovanje Niko nas ne može učiniti nesrećnim bez naše dozvole. Izgradnja srećnog odnosa mora biti važna za nas, treba da volimo jedni druge i volimo sebe. Moramo pokazati da svakodnevno volimo sebe.

​​Kada to uspijemo, osjećamo da ne želimo nekog ko ne pokazuje interesovanje za nas, ko ne mari za nas. Nećemo se baciti u ruke tog emocionalnog ubice pod nazivom "ravnodušnost", koji će učiniti da patimo zbog glupih besmislica i ignorisanih poruka. ​

Bez obzira koliko da nas ljubav razočara, nije bitno da li osjećamo da imamo pored sebe ljubav svog života, ili ne vjerujemo u vječne ljubavi. Prava i neophodna ljubav je čista ljubav koju osjećamo prema sebi, i iz tog osjećaja možemo da shvatimo šta zaslužujemo i da budemo svjesni onoga što ne zaslužujemo.

Želite da čitate još sadržaja poput ovoga, preporučujemo da posjetite i magazin - www.pult24.info

Napomena: Preuzimanje ovog sadržaja je dozvoljeno samo ukoliko navedete izvor uz OBAVEZNO linkovanje našeg domena i originalnog članka!

Pokreće Blogger.