Zašto moderne žene sve manje rađaju djecu: „Ponekad nemam uslova za sebe, a kamoli za dijete“
U mojoj grupi prijateljica ima nas 11. Četiri od nas su majke, a jedna upravo očekuje bebu nakon dugogodišnje borbe sa neplodnošću.Sve moje prijateljice imaju između 28 i 38 godina, i sve su postale majke nakon 30. Dakle, da li moderne žene stvarno rađaju manje djece?
Odgovor leži u tome zašto moderne žene čekaju toliko da imaju djecu. Ovog mjeseca punim 29 godina, i dvaput sam se udavala. U protekloj godini sam prvi put dobila posao u struci, i još uvijek iznajmljujem jednosoban stan. Da me je neko davno pitao kako mislim da će mi život izgledati sa 30 godina, verovatno bih rekla da ću biti majka.
U stvarnosti, toliko me plaši majčinstvo da nisam sigurna ni da li želim imati djecu. Putanja mog života krenula je drugačijim putem od onoga što smatramo „normalnim“.Majka mi je umrla od tumora kada sam imala 26 godina. Otac mi je bolestan, živi sa mnom i moj raspored je zbog toga toliko zatrpan, da izgleda kao da i jesam majka.
To što sam se nosila sa bolešću u porodici, odgodilo je progres u mom ličnom životu. Već sam stavio svoj život na čekanje iz nužde, pa zašto se svjesno odlučiti da nikada sebe ne stavim na prvo mjesto prije nego što obavim bilo šta od onoga što želim?Mislim da puno krivice za nedostatak modernih mama proizlazi iz načina na koji su odrastala djeca 90-ih.
Kao djetetu majka mi je govorila da mogu biti šta hoću, ali stvarnost je drugačija. Da bih otplatila školovanje radila sam posao za koji se nisam školovala i živjela u potrkrovlju roditeljske kuće. Postali smo generacija odraslih obuzeta našom nesposobnošću da sami funkcionišemo.
Većinu dana ne mogu priuštiti da se brinem sama o sebi, a kamoli o potomstvu.To ne znači da jednog dana ne želim djecu.Takođe, ne krivim za put svog života nikoga osim sebe. Moj je izbor, ipak, da još nemam djecu. Prije nego što dobijem djecu, želim biti sebična.Želim putovati i biti uspješna.
I naravno otplatiti studentske kredite. Volim djecu svojih prijatelja, volim se igrati s njima, ali ipak ja još uvijek ne želim da se ostvarim u toj ulozi. Znam da će moj život imati značenje i kada dobijem djecu, ali sada želim da budem mnogo više nego samo mama.
Želim biti pisac, umjetnik, glas koji našoj generaciji tako očajnički treba. Na kraju dana želim se osjećati ispunjeno. Smatram da vrijedi pratiti snove za koje stalno radim i ne prestajem dok ih ne ostvarim. Pa, zašto moderne žene rađaju sve manje?
Zato što još uvijek radimo na tome da budemo dovoljni za sebe, a kamoli dovoljni za nekog drugog.
Odgovor leži u tome zašto moderne žene čekaju toliko da imaju djecu. Ovog mjeseca punim 29 godina, i dvaput sam se udavala. U protekloj godini sam prvi put dobila posao u struci, i još uvijek iznajmljujem jednosoban stan. Da me je neko davno pitao kako mislim da će mi život izgledati sa 30 godina, verovatno bih rekla da ću biti majka.
U stvarnosti, toliko me plaši majčinstvo da nisam sigurna ni da li želim imati djecu. Putanja mog života krenula je drugačijim putem od onoga što smatramo „normalnim“.Majka mi je umrla od tumora kada sam imala 26 godina. Otac mi je bolestan, živi sa mnom i moj raspored je zbog toga toliko zatrpan, da izgleda kao da i jesam majka.
To što sam se nosila sa bolešću u porodici, odgodilo je progres u mom ličnom životu. Već sam stavio svoj život na čekanje iz nužde, pa zašto se svjesno odlučiti da nikada sebe ne stavim na prvo mjesto prije nego što obavim bilo šta od onoga što želim?Mislim da puno krivice za nedostatak modernih mama proizlazi iz načina na koji su odrastala djeca 90-ih.
Kao djetetu majka mi je govorila da mogu biti šta hoću, ali stvarnost je drugačija. Da bih otplatila školovanje radila sam posao za koji se nisam školovala i živjela u potrkrovlju roditeljske kuće. Postali smo generacija odraslih obuzeta našom nesposobnošću da sami funkcionišemo.
Većinu dana ne mogu priuštiti da se brinem sama o sebi, a kamoli o potomstvu.To ne znači da jednog dana ne želim djecu.Takođe, ne krivim za put svog života nikoga osim sebe. Moj je izbor, ipak, da još nemam djecu. Prije nego što dobijem djecu, želim biti sebična.Želim putovati i biti uspješna.
I naravno otplatiti studentske kredite. Volim djecu svojih prijatelja, volim se igrati s njima, ali ipak ja još uvijek ne želim da se ostvarim u toj ulozi. Znam da će moj život imati značenje i kada dobijem djecu, ali sada želim da budem mnogo više nego samo mama.
Želim biti pisac, umjetnik, glas koji našoj generaciji tako očajnički treba. Na kraju dana želim se osjećati ispunjeno. Smatram da vrijedi pratiti snove za koje stalno radim i ne prestajem dok ih ne ostvarim. Pa, zašto moderne žene rađaju sve manje?
Zato što još uvijek radimo na tome da budemo dovoljni za sebe, a kamoli dovoljni za nekog drugog.
KOMENTARI