Nisu drugi krivi što niste uspjeli - Nisu vam drugi krivi zbog života kakvog živite
Nisu drugi krivi jer vi niste nešto učinili. Nisu drugi krivi što niste uspjeli. Nisu drugi krivi zbog riječi koje ste izrekli.
Volim razmišljati tako da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. I mnogima je to zločesto, zaziru od takvih riječi. Ja ne zazirem, ja znam da je to istina. Kada bismo pogledali u svoj život, sam život bi nam pokazao brojne primjere istinitosti tih riječi.
Ponekada je teško donijeti pravilnu odluku. Boli te, brine te kako će se drugi osjećati zbog tebe. Koliko god mislio, shvaćao i znao da je ta odluka dobra za tebe, da ta odluka potiče tvoj rast, i dalje te brine kako će to utjecati na druge.
Volim razmišljati tako da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. I mnogima je to zločesto, zaziru od takvih riječi. Ja ne zazirem, ja znam da je to istina. Kada bismo pogledali u svoj život, sam život bi nam pokazao brojne primjere istinitosti tih riječi.
No, ljudi vole svoje zone komfora. Vole ići kroz život ne promatrajući uistinu oko sebe. Ti ljudi su često povrijeđeni, sve shvaćaju osobno, sve shvaćaju kao osobnu uvredu. I onda, kada se pojavi osoba koja razmisli prije nego nešto kaže ili učini, osoba koja razumije pravednost svojih postupka, koja želi biti primjer i srušiti nečije teške zablude, ta osoba samo, nažalost, povrijedi te iste druge ljude.
Ne zato što je htjela tako, nego zato što ima ljudi koji ne žele srušiti svoje zablude. Kada bi oni samo znali da je to put k sretnijem životu, pristali bi na to. No, put prema istini i sretnijem životu često prvo donosi mnogo boli. Ta bol nastaje kao posljedica micanja zastora.
Zamislite da ispred svojih očiju imate teški zastor i taj zastor vas čini slijepim, vi mislite da vas on na neki način štiti i čuva. Ne razumijete da vas taj zastor zapravo čini nesretnima. Zbog njega ne vidite kako stvari stoje, mislite da vam drugi žele činiti nažao, povrijediti vas.
Netko vam želi pokazati da nešto nije dobro za vas, a vi se toga držite čvrsto jer se osjećate nesigurno ako to nešto pustite. I onda se zastor digne, kao u predstavi. I vidite istinske posljedice svojih odluka, vidite u kakvoj iluziji ste živjeli. Preuzeli ste odgovornost za sve svoje postupke, prestali ste kriviti sve druge za apsolutno sve što se događalo.
Obitelj vam govori da se ne možete rastati jer što će drugi reći? Toliko brinete zbog postupka drugih, toliko su vam boli učinili drugi da sada imate slabe živce, pijete mnogo tableta i sve vas je to koštalo zdravlja? Nikako da drugi u vašem domu stanu na vlastite noge, pa im vi morate mnogo toga platiti i završavate s vječitim manjkom novca?
Nisu drugi krivi jer vi niste nešto učinili. Nisu drugi krivi što niste uspjeli. Nisu drugi krivi zbog riječi koje ste izrekli. Nisu drugi krivi što ste u vezi koja vas čini nesretnom. Nisu drugi krivi što imate narušeno zdravlje ili što imate manjak novca.
I opet se vraćamo na ono, da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. Vi ste svima u svome životu primjer. Kada biste donosili drugačije odluke, drugi bi to primijetili i slijedili vaš primjer. Mi svi učimo jedni od drugih.
Ne pričam ovdje o sebičnosti koja šteti drugim ljudima, pričam o tome da bez optužbi i prebacivanja krivnje počnete donositi odluke koje će vaš život učiniti ljepšim, pa će samim time i životi ljudi oko vas biti ljepši. Zapamtite da niste ni vi krivi. Nije nitko kriv, baratali ste onom razinom znanja koju ste imali u to vrijeme. Vas svejedno boli, jer sada biste stvari učinili drugačije.
Znam da mnogo toga može zvučati kao čisto banaliziranje. I znam da možete pomisliti kako nemam pojma o čemu pričam i da vjerojatno nisam iskusila neke stvari pa ne znam koliko je teško vama. Iznenadili biste se kada biste znali moju priču. I pričam vam iz iskustva. A ako ne vjerujete meni, pogledajte malo druge koji pričaju isto, a do čijih životnih priča možete doći.
Počnite s malim stvarima. Malim odlukama, ne morate odmah napraviti nešto drastično, jer možda za te drastične stvari niste spremni. Život se ionako mijenja korak po korak. Jer uz život se mijenjate i vi. Zato ne brinite, sve je dobro. Sada možete sve početi mijenjati i živjeti sretno do kraja života. Samo molim vas, podignite zastore.
Autor: Maja Pernar / atma.hr
Volim razmišljati tako da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. I mnogima je to zločesto, zaziru od takvih riječi. Ja ne zazirem, ja znam da je to istina. Kada bismo pogledali u svoj život, sam život bi nam pokazao brojne primjere istinitosti tih riječi.
Ponekada je teško donijeti pravilnu odluku. Boli te, brine te kako će se drugi osjećati zbog tebe. Koliko god mislio, shvaćao i znao da je ta odluka dobra za tebe, da ta odluka potiče tvoj rast, i dalje te brine kako će to utjecati na druge.
Volim razmišljati tako da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. I mnogima je to zločesto, zaziru od takvih riječi. Ja ne zazirem, ja znam da je to istina. Kada bismo pogledali u svoj život, sam život bi nam pokazao brojne primjere istinitosti tih riječi.
No, ljudi vole svoje zone komfora. Vole ići kroz život ne promatrajući uistinu oko sebe. Ti ljudi su često povrijeđeni, sve shvaćaju osobno, sve shvaćaju kao osobnu uvredu. I onda, kada se pojavi osoba koja razmisli prije nego nešto kaže ili učini, osoba koja razumije pravednost svojih postupka, koja želi biti primjer i srušiti nečije teške zablude, ta osoba samo, nažalost, povrijedi te iste druge ljude.
Ne zato što je htjela tako, nego zato što ima ljudi koji ne žele srušiti svoje zablude. Kada bi oni samo znali da je to put k sretnijem životu, pristali bi na to. No, put prema istini i sretnijem životu često prvo donosi mnogo boli. Ta bol nastaje kao posljedica micanja zastora.
Zamislite da ispred svojih očiju imate teški zastor i taj zastor vas čini slijepim, vi mislite da vas on na neki način štiti i čuva. Ne razumijete da vas taj zastor zapravo čini nesretnima. Zbog njega ne vidite kako stvari stoje, mislite da vam drugi žele činiti nažao, povrijediti vas.
Netko vam želi pokazati da nešto nije dobro za vas, a vi se toga držite čvrsto jer se osjećate nesigurno ako to nešto pustite. I onda se zastor digne, kao u predstavi. I vidite istinske posljedice svojih odluka, vidite u kakvoj iluziji ste živjeli. Preuzeli ste odgovornost za sve svoje postupke, prestali ste kriviti sve druge za apsolutno sve što se događalo.
Obitelj vam govori da se ne možete rastati jer što će drugi reći? Toliko brinete zbog postupka drugih, toliko su vam boli učinili drugi da sada imate slabe živce, pijete mnogo tableta i sve vas je to koštalo zdravlja? Nikako da drugi u vašem domu stanu na vlastite noge, pa im vi morate mnogo toga platiti i završavate s vječitim manjkom novca?
Nisu drugi krivi jer vi niste nešto učinili. Nisu drugi krivi što niste uspjeli. Nisu drugi krivi zbog riječi koje ste izrekli. Nisu drugi krivi što ste u vezi koja vas čini nesretnom. Nisu drugi krivi što imate narušeno zdravlje ili što imate manjak novca.
I opet se vraćamo na ono, da ako bi već morao birati, bolje da tvoja sreća čini druge nesretnima, nego da tvoja nesreća čini druge sretnima. Vi ste svima u svome životu primjer. Kada biste donosili drugačije odluke, drugi bi to primijetili i slijedili vaš primjer. Mi svi učimo jedni od drugih.
Ne pričam ovdje o sebičnosti koja šteti drugim ljudima, pričam o tome da bez optužbi i prebacivanja krivnje počnete donositi odluke koje će vaš život učiniti ljepšim, pa će samim time i životi ljudi oko vas biti ljepši. Zapamtite da niste ni vi krivi. Nije nitko kriv, baratali ste onom razinom znanja koju ste imali u to vrijeme. Vas svejedno boli, jer sada biste stvari učinili drugačije.
Znam da mnogo toga može zvučati kao čisto banaliziranje. I znam da možete pomisliti kako nemam pojma o čemu pričam i da vjerojatno nisam iskusila neke stvari pa ne znam koliko je teško vama. Iznenadili biste se kada biste znali moju priču. I pričam vam iz iskustva. A ako ne vjerujete meni, pogledajte malo druge koji pričaju isto, a do čijih životnih priča možete doći.
Počnite s malim stvarima. Malim odlukama, ne morate odmah napraviti nešto drastično, jer možda za te drastične stvari niste spremni. Život se ionako mijenja korak po korak. Jer uz život se mijenjate i vi. Zato ne brinite, sve je dobro. Sada možete sve početi mijenjati i živjeti sretno do kraja života. Samo molim vas, podignite zastore.
Autor: Maja Pernar / atma.hr
KOMENTARI